DE FRANCESCHI, Camillo

DE FRANCESCHI, Camillo, povjesničar i bibliotekar (Poreč, 3. VIII. 1868 — Venecija, 27. X. 1953). Najmlađi sin Carla, povjesničara i političara. U Pazinu pohađao klasičnu njemačku gimnaziju, a u Trstu 1889. završio Accademia di commercio e nautica – Sezione commerciale. Za školovanja u Trstu aktivno djeluje u organizacijama Comitato di Azione i Circolo Garibaldiano. Kao njihov član uhićen je za protuaustrijskih demonstracija u Trstu i Istri 1889. i do 1892. zatočen u Gradiški (Gradisca d’Isonzo u Italiji). Potom se vraća u Gologoricu, a 1893, uz pomoć Attilija Hortisa, dobiva mjesto bibliotekara u tršćanskoj Biblioteca civica, u kojoj je 1922–29. bio direktor, a zatim je istu dužnost obavljao u pulskoj Biblioteca provinciale. Tamo je neko vrijeme bio i direktor u Museo archeologico. Od 1944. do kraja života živio u Veneciji, gdje je sudjelovao u obnovi društva za proučavanje istarske povijesti (Società istriana di archeologia e storia patria, što je prije djelovalo u Poreču i Puli) te postao njegovim predsjednikom, što je bio i 1935. God. 1949. radio je na ponovnom pokretanju glasila toga društva Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria (prije izlazilo u Poreču i Puli), u kojemu je već 1898. počeo objavljivati svoje radove. Poviješću Istre i susjednih zemalja počeo se baviti dolaskom u Biblioteca civica u Trstu. Na tom području bio je autodidakt, a obrazovao se proučavajući paleografiju i srednjovjekovnu rukopisnu građu. Od 1898. do 1953. objelodanio velik broj studija i rasprava, najvećim dijelom u časopisu Atti e memorie... te u Archeografo triestino, Archivio veneto, Nuova antologia (Rim), La Porta orientale (Trst) i dr., od kojih su mnoge objavljene i kao posebni otisci, a neki radovi i kao knjige. Prilozima se javljao također u koparskom i pulskom glasilu Pagine istriane te pulskim La Fiamma i Il Corriere istriano. Potpisivao se i C. D. F. i D. F. Najviše je pisao o starijoj i novijoj istarskoj povijesti. Nekoliko je radova posvetio i mogućem Danteovu boravku u Puli (Giornale Dantesco, Firenca 1906; Atti e memorie..., 1933. i dr.). Izdao je statut Labina, a Lo Statuto di Pirano ostao je u rukopisu, kao i radovi Parenzo dei miei vecchi tempi i Mons Nudus. Iz pismene ostavštine njegov sin Carlo priredio je za tisak i objavio djelo o povijesti Pazinske knežije i uspomene na Biblioteca civica u Trstu, a on sam priredio je za tisak i u Trstu 1926. objavio uspomene svog oca Carla (Memorie autobiografiche). Camillu je 1951. posvećen suplement časopisa Annali triestini (Serija IV, 1951), koji je izišao pod naslovom Scritti in onore di Camillo De Franceschi. — Njegovi radovi i radovi njegova oca B. Benussija te drugih istarskih povjesničara, njihovih suvremenika, mogu biti oslonac u istraživanjima i oblikovanjima mikrosinteza, iako nisu posve pouzdani i vjerodostojni (M. Bertoša).