DEANOVIĆ, Živan, internist (Split, 15. I. 1920). Sin romanista Mirka. U Zagrebu 1938. završio klasičnu gimnaziju, a 1944. studij medicine. God. 1966. doktorirao temom Izlučivanje urinom serotonina i njegovog glavnog metabolita u odnosu na težinu radijacijske bolesti. Po svršetku studija mobiliziran u domobranstvo, a potom u rujnu 1944. odlazi u partizane. U zagrebačkom vojnom sanitetu radi kao internist i voditelj Dispanzera za zdravstvenu kontrolu 1945–59, kad specijalizira internu medicinu. God. 1960/61. stipendist je Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču i Parizu. Od 1962. radi kao znanstveni suradnik u Institutu »Ruđer Bošković«, a 1968/69. boravi kao gostujući istraživač u Radiopatološkom laboratoriju Sveučilišta u Groningenu. Za znanstvenog savjetnika u Institutu »Ruđer Bošković« izabran 1975, a od 1974. do 1978. voditelj je Laboratorija za neuropatologiju i neurofarmakologiju u njegovu Odjelu za eksperimentalnu biologiju i medicinu. U Institutu ostaje do 1990. Do 1962. godine bavio se kliničkom medicinom i u tome razdoblju objavio prvi slučaj piroplazmoze u čovjeka (Documenta de Medicina geographica et tropica, Amsterdam 1957). Surađujući od 1957. u Republičkom centru za zaštitu od zračenja pri Institutu za medicinska istraživanja u Zagrebu te baveći se za studijskog boravka radijacijskom patologijom i u Institutu »Ruđer Bošković« zaštitom od zračenja i istraživanjem biogenih amina i ionizacijskoga ozračenja sisavaca, napisao je petnaestak radova (International Journal of Radiation Biology, London 1963; Iugoslavica physiologica et pharmacologica acta, 1967; Acta radiologica, Stockholm 1969). Surađuje s neurološkom i psihijatrijskom klinikom i u suradnji s biokemičarima istražuje biokemijske korelate nekih patoloških entiteta (migrena, Parkinsonova bolest, depresija, shizofrenija). Iz toga područja objavljuje desetak radova (Biomédecine, Pariz 1975; Acta radiologica, 1976; Headache, San Clemente 1979; Progress in Neuro-Psychopharmacology and Biological Psychiatry, Oxford 1980; Journal of Affective Disorders, Amsterdam 1991; Psychiatry Research, Limerick 1991). Osobito se bavi učinkom kemijskih sredstava za zaštitu od ionizacijskog zračenja te je o toj temi objavio više radova (Strahlentherapie, München 1970, 1982; Experientia, Basel 1971). — Nakon izgradnje Nuklearne elektrane »Krško« sa suradnicima je 1981. izradio studiju o nužnosti formiranja centra za prihvat, obradbu i liječenje ozračenih i/ili kontaminiranih osoba, koji je i realiziran pri Zavodu za nuklearnu medicinu Kliničkoga bolničkog centra Rebro. Bio je predsjednik inicijativnog odbora za osnivanje Hrvatskog društva za zaštitu od zračenja i njegov prvi predsjednik u dva mandata između 1980. i 1990.
LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 364.
Zorka Zane (1993)
