DEBELJA, Paskoj

DEBELJA, Paskoj, narodni pjevač (otok Hvar, XVI. st.). U pjesničkom djelu P. Hektorovića Ribanje i ribarsko prigovaranje (Venecija 1568) opisan je kao pjesnikov suvremenik i sunarodnjak, starogradski težak i ribar, kazivač usmene književnosti. U društvu s njim i mlađim ribarom Nikolom Zetom, također kazivačem usmene književnosti, provodi Hektorović 1555. tri dana na izletu brodicom od Staroga Grada na Hvaru do Nečujma na Šolti i natrag, u ribarenju, kazivanju poslovica, rješavanju zagonetaka i pjevanju. Pričajući o svim zbivanjima na putovanju faktografski točno, s mnogim i danas uobičajenim nazivima, Hektorović je zapisao i pjesme koje su mu Paskoj i Nikola kazivali ili pjevali. Paskoj mu pjeva bugaršćicu o Marku Kraljeviću i bratu mu Andrijašu Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala i zajedno s Nikolom »pisan« I kliče devojka, a Nikola sam pjeva bugaršćicu Kada mi se Radosave vojevoda; izmjenično kazuju ribari tri počasnice Naš gospodin poljem jizdi, Majka mu je lipo ime dila i Lipo ti je, brajo (Paskoj započinje, Nikola nastavlja). Za razliku od poslovica, pitalica i zagonetaka, koje su transformacijski prilagođene kompoziciji djela i strukturi stiha, navedeni su tekstovi pjesama nepovredivo uklopljeni u spjev i drže se prvim hrvatskim i uopće slavenskim cjelovito tiskanim narodnim pjesmama. Uz zapise tekstova Hektorović je zabilježio kasnorenesansnom menzuralnom notacijom i 2 odgovarajuća napjeva – prvi silabički na koji se pjevaju obje bugaršćice i drugi pretežito melizmatički sa stihovima »pisni« I kliče devojka, koju su, kako iz opisa proizlazi, ribari pjevali dvoglasno (»jedan niže daržeć, drugi više pojuć«), pa je to očito samo melodija razvijenijega gornjeg glasa. Prvu transkripciju u modernoj notaciji i obradbe napjeva objelodanio je F. K. Kuhač u izdanju Hektorovićevih djela (1874) i u 3. knjizi svoga zbornika Južno-slovjenske narodne popievke (Zagreb 1880, str. 358), svrstavši ih u najstarije zapise glazbenog folklora, što su prihvatili i njegovi sljedbenici (V. Žganec, R. Petrović). U novije doba misli se da su zapisani napjevi zapravo dionice višeglasnih madrigala, a ne melodije narodnih popijevaka (L. Županović). Toj je tezi suprotstavljena etnomuzikološka usporedbena analiza napjeva, kojom se dokazuje, pozivajući se i na Hektorovićeve popratne bilješke, da su to zapisi pučkog pjevanja, dakle folklorne glazbe s otoka Hvara (J. Bezić). Usprkos sumnji u autentičnost imena P. Debelje i N. Zeta (F. Maroević), preteže mišljenje da se oni mogu smatrati prvim prikazanim narodnim pjevačima skupa s kontekstom u kojemu se narodne pjesme pjevaju i kazuju.