DEDA (Ded, Dede), hrvatski biskup (XII. st.). Rukopis iz XVIII. st. Mensa episcopalis – Donationales (str. 23–24), koji se čuvao u Biskupijskom arhivu u Splitu, a s njim se služio i D. Farlati, sadržava prijepis povelje kralja Stjepana III, sina hrvatskoga i ugarskoga kralja Gejze II, koji, zajedno s kraljicom majkom, potvrđuje Splitskoj nadbiskupiji i nadbiskupu Petru sva prava, darovane posjede, župe i crkve, koje je njegov otac Gejza udijelio crkvi Sv. Duje u Splitu. Darovnici su bili prisutni: Stjepan, kancelar i kapelan kraljice majke, Rodan, ninski biskup, Lampridije, skradinski biskup, i D., hrvatski biskup. Dokumenat je datiran 1163, u drugoj godini vladanja kralja Stjepana III. Ako je rukopis prijepis autentičnog dokumenta, što je vjerojatno, onda bi to značilo da se naslov hrvatskog biskupa održao i nakon što je on prestao biti dvorskim biskupom. Naslov te biskupije gasi se 1185 kada je na saboru u Splitu osnovana rezidencijalna biskupija – Episcopia Tinniensis – vjerojatno sa sjedištem u Biskupiji kraj Knina, s teritorijem na koji se već bila svela vlast hrvatskog biskupa (F. Šanjek).
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 3. Venetiis 1765, 184–185. — I. Katona: Historia critica regum Hungariae. Stirpis Arpadianae, 3. Posonii—Cassoviae 1780, 89–90. — G. Fejér: Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, 2. Budae 1829, 167–168. — I. Kukuljević Sakcinski: Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Dalmatiae, 2. Zagreb 1875, 66. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2. Zagreb 1904, 96–97. — G. Novak: Povijest Splita, 1. Split 1978². — F. Šanjek: Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Zagreb 1991.
Anto Lešić (1993)
