DEDE JANKOVIĆ, Ilija, putopisac i prevodilac (Zadar, 26. VII. 1818 — Trst, 14. III. 1874). Sin Đorđa. Školovao se u Zadru. Nakon gimnazije bavi se poljodjelstvom na svom imanju u Islamu Grčkom. Prvi mu je književni rad sonet In morte del P. Francesco Maria Appendini (30. I. 1837). God. 1859. putovao u Rusiju preko Njemačke. Sudjeluje u narodnom preporodu od osnutka Narodne stranke u Dalmaciji (1860). Član je uprave Narodne čitaonice u Zadru (osnovana 1862; otvorena 1863). Stranku napušta 1873. zbog neslaganja s njezinom novom politikom i djeluje na osnivanju Samostalne srpske stranke. Surađivao putopisima i poučnim člancima u Narodnom kalendaru (1865–68). Dojmove s Etnografske izložbe u Moskvi zapisao je u tekstovima Prvi slovenski sastanak i Rusija i Evropa, ali mu nisu objavljeni. U rukopisu je ostavio i dramski tekst Siroto djevojče. Preveo je s francuskoga Rusia goda 1850. A. Zanda (Zadar 1856).
LIT.: S. Matavulj: Bilješke jednog pisca. Letopis Matice srpske, 1898, CXCVI/4, str. 58–73. — A. Gavrilović: Znameniti Srbi XIX veka, 3. Zagreb 1904, 82. — G. Novak: Političke prilike u Dalmaciji 1862–1865. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 4–5(1958–59) str. 9. — A. Nazor: Pisma trojice dalmatinskih preporoditelja J. J. Strossmayeru. Ibid., 8(1961) str. 419–425. — S. Korać: Pregled književnog rada Srba u Hrvatskoj. Zagreb 1987, 110.
Dušan Marinković (1993)
