DEFILIPIS, Berislav

DEFILIPIS, Berislav, specijalist higijene (Pašićevo, danas Zmajevo kraj Novog Sada, 7. V. 1924 — Zagreb, 17. V. 1985). Gimnaziju započeo u Novom Sadu, maturirao 1943. u Sušaku, a medicinu studirao u Zagrebu (1945–52). God. 1953. zaposlio se u zagrebačkoj Stanici za hitnu pomoć (ravnatelj 1960–63). Od 1963. do 1973. bio sekretar Sekretarijata za zdravstvenu zaštitu i socijalnu politiku Zagreba te u to vrijeme završio postdiplomski studij iz javnog zdravstva u Školi narodnog zdravlja »Andrija Štampar«. Doktorsku tezu Hitna medicina i hitnomedicinska služba obranio na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1970. Od 1973. do kraja života glavni ravnatelj Zavoda za zaštitu zdravlja grada Zagreba, razvivši ga u prvorazrednu preventivnu zdravstvenu ustanovu. God. 1974. položio specijalistički ispit iz higijene. Uz to je od 1962. bio predavač na Medicinskom fakultetu u Zagrebu i od 1984. docent. — Nasuprot tadašnjem poimanju hitne medicine kao zbroja hitnih intervencija u okvirima različitih specijalističkih medicinskih struka, bio pokretač i nosilac koncepcije o hitnoj medicini kao samosvojnoj i cjelovitoj medicinskoj disciplini, što je tražilo posve nov model službe hitne medicinske pomoći (normiranje svojstava i opreme ambulantnog vozila te stanica hitne pomoći, izgradnja komunikacijskog sustava i funkcionalno povezivanje službe). U zagrebačkoj je Stanici hitne pomoći proveo organizacijske i strukturalne promjene, koje su postale prototip za službu hitne medicinske pomoći u drugim gradovima. Napose se zauzimao za unapređenje cestovne hitne medicinske pomoći (Zdravstvo, 1959, 1964–66, 1968; Civilna zaštita, 1964; Narodno zdravlje, 1964; Liječnički vjesnik, 1966). Prvi je u nas, zajedno sa suradnicima (1967–69), proveo istraživanje o socijalnim, psihološkim i zdravstvenim problemima starih ljudi u gradu Zagrebu i razradio koncept njihove integralne zaštite, sudjelujući u studiji Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije o zdravstvenoj zaštiti starijih osoba u gradskim sredinama (Gerontology, London 1970; Dani Zavoda, 1981–83). Izradio studiju o stanju i problemima ljudskog okoliša u gradu Zagrebu, koja je 1972. dovela do osnivanja Odbora za zaštitu i unapređenje čovječje okoline u Zagrebu (Zbornik radova »Ljudski okoliš u Zagrebu«, Zagreb 1980), inicirao automatsku obradu podataka u zdravstvu Zagreba (I. simpozij o primjeni kompjutera u zdravstvu, Zagreb 1971) te se bavio organizacijom zdravstvene zaštite (Zdravstvo, 1967–68, 1975; Liječnički vjesnik, 1973; Dani Zavoda, 1978). Surađivao u stručnim publikacijama Obrazovanje i odgoj u samozaštiti (Zagreb 1977), Zdravstvo u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj (1–2, Zagreb 1981). U Zavodu za zaštitu zdravlja grada Zagreba bio pokretač i glavni urednik publikacije Dani Zavoda (1979–84), osnivač i voditelj Centra za gerontologiju 1983. Bio osnivač i prvi predsjednik Gerontološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (od 1984) i predsjednik Jugoslavenskog društva za preventivnu medicinu (od 1980).