DEFRANČESKI, Ante

DEFRANČESKI, Ante (Defranceschi), pedagog i pedagoški pisac (Ližnjan kraj Pule, 1. II. 1894 — Skrad, 27. IX. 1949). Učiteljsku školu završio u Kastvu 1912; učiteljevao u istarskim osnovnim školama. Za I. svjetskog rata dobrovoljac na Solunskoj fronti. Napustivši Istru zbog sve snažnije talijanizacije, službovao je kratko u Kotoribi, zatim Čakovcu (1920–24), potom je profesor u učiteljskoj školi u Zagrebu. Nakon kraćeg službovanja u Kraljevici i Srpskim Moravicama, potkraj 1926. vraća se u Zagreb, gdje 1928. završava četverogodišnju Višu pedagošku školu. God. 1932/33. radi u Ministarstvu prosvjete u Beogradu. God. 1941. premještan je u građansku školu u Metkoviću te zbog bolesti iste godine umirovljen. Nakon rata profesor je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu (1946/47). Pokopan je u Kraljevici. — Protivnik odgojnog sistema J. F. Herbarta i promicatelj »radne škole« i skupne nastave. Jedan od pokretača »oglednih škola«, autor prvog nacrta o njihovoj organizaciji. Pisao o problemu početnog čitanja i pisanja te uvođenju učenika u nastavu povijesti. Radove objavljivao u pedagoškom časopisu Napredak: Koncentracija i škola rada (1924), Igra i ručni rad (1926–27), Oko reforme naše osnovne nastave. Osnivanje ogledne škole u Beogradu (1935), Problem skupne nastave (1935), Potreba pokusnih škola (1940) i dr. Surađivao također u Učitelju (1923–24), Napretku (1924, 1926–27, 1930–31, 1935–40), Učiteljskoj iskri (1925), Građanskoj školi (1926–27), Hrvatskom učitelju (1927), Mladom radniku (1930–31), Istri (1932), Nastavničkom pokretu (1941) te Pedagoškom radu (1947–49; prijevod članaka s ruskog). Jedan je od urednika Pedagogijskog leksikona (Zagreb 1939). Prevodio s ruskog pedagoška djela u izdanju Pedagoško-književnog zbora u Zagrebu (E. I. Monoszon, Odgajanje svijesne discipline učenika. Zagreb 1948; A. Ljubljinska, Radni odgoj u obitelji. Zagreb 1949; Pedagoški projekti francuske buržoaske revolucije 1791–1794. Zagreb 1951).