DELFIN, Slavko, arhitekt i sportski radnik (Murter, 10. IV. 1909 — Zagreb, 25. XI. 1983). Veliku realku završio u Splitu 1926, diplomirao 1940. pri Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Od 1937. zaposlen u Higijenskom zavodu, a 1941–45. u Ministarstvu zdravlja i Glavnom ravnateljstvu za javne radove u Zagrebu. Nakon rata stupa u službu Ministarstva građevina NR Hrvatske, upravlja građevinskim odsjecima Komiteta za fiskulturu vlade FNRJ (1947/48) i Komiteta za fiskulturu vlade NR Hrvatske (1949/50). Istodobno predaje u zagrebačkim i beogradskim sportskim školama te u Državnom institutu za fiskulturu u Beogradu. Potom je 1951–53. referent za sportske građevine pri Fiskulturnom savezu Hrvatske, do 1959. radi u Zavodu za fizički odgoj u Zagrebu te 1955–66. predaje u Višoj pedagoškoj školi (poslije Pedagoška akademija). God. 1959. postaje znanstveni suradnik tada osnovane Visoke škole za fizičku kulturu (poslije Fakultet za fizičku kulturu), gdje je od 1962. izvanredni, a od 1968. do umirovljenja 1974. redoviti profesor pri katedri za sportske građevine. Predavao i na Opće jugoslavenskim postdiplomskim studijama za urbanizam u Sarajevu (1960). Sudjelovao u radu forumâ fizičke kulture te bio član Komisije za objekte sporta i rekreacije pri Međunarodnom savezu arhitekata (1962–68). — Po njegovim projektima sagrađene su mnoge sportske građevine i objekti za fizički odgoj: stadioni u Požegi (1951), Osijeku (1955), Sisku (1955), Slavonskom Brodu (1955) i Mostaru (1957); plivački bazeni u Đakovu (1952), Mostaru (1957), Požegi i Velikoj; dvorana za fizički odgoj Više pedagoške škole (1957/58, s K. Mihaljevićem) i Fakultet za fizičku kulturu (postupno od 1959, s K. Mihaljevićem i Č. Petrovićem) u Zagrebu; sportski park »Mladost« u Zagrebu (postupno od 1946); Jugoslavenski sportski centar u Makarskoj (1957) i sportski park u Sisku. Uspješno je sudjelovao u natječajima za plivački bazen »Jadrana« u Splitu (1936, II. nagrada), zgradu Fonda činovnika Penzionog zavoda u Beogradu (1937, s R. Marasovićem, nagrada), Kiruršku i internu kliniku Rentgenološkog i radium zavoda u Zagrebu (1941, otkupna nagrada), veliki stadion na Banjici u Beogradu (1947, s K. Popovićem, III. nagrada), sportsko-rekreacijski centar u Karlovcu (1964, III. nagrada) te za Spomen-dom u Splitu (1973, s M. Maretićem, N. Šegvićem i Ž. Vincekom, I. nagrada). Izradio urbanistički projekt sportske zone uz uvalu Zvončac u Splitu (1947), urbanističko rješenje sportskoga kompleksa na Šalati u Zagrebu (1961) i mnoga druga idejna rješenja. Članke i radove o programiranju, projektiranju i gradnji objekata za nastavu fizičkog odgoja, sport i rekreaciju te o povijesti građevina za fizičku kulturu i sport objavio u časopisima Fiskultura (1947–48) i Naša praksa (1958–60), u Izdanjima Zavoda za fizički odgoj u Zagrebu (1953–59), Knjizi o sportu, 2 (Zagreb 1972) i dr. Bio je suradnik LZ-a. Primio je Majsku nagradu fizičke kulture (1965) i, za životno djelo, Nagradu fizičke kulture SR Hrvatske (1983). — D. je znatno pridonio razvitku sportskoga graditeljstva u nas. Sportsko-rekreacijske cjeline skladno je uklapao u krajolik, a posebnu je pozornost posvetio pratećim prostorijama raznovrsnih objekata za fizičku kulturu.
DJELA: Tehnička obrada sportskih površina. Zagreb 1951. — Športske građevine. Zagreb—Beograd 1957. — Prateće prostorije na objektima za fizičku kulturu (suautor Č. Petrović). Zagreb 1969.
LIT.: K. Ivaniš: U spomen Slavku Delfinu (1909–1983). Čovjek i prostor, 31(1984) 372, str. 4. — V. Juras: Dipl. ing. arh. Slavko Delfin. Povijest sporta, 15(1984) 59, str. 195–198.
Olga Čabrian i Franjo Frntić (1993)
