DEMETROVIĆ, Juraj

DEMETROVIĆ, Juraj, političar i publicist (Jastrebarsko, 11. IX. 1885 — Beograd, ? 1945). Brat Eugena, novinara i političara. Gimnaziju polazio u Zagrebu. Nakon otkrića da je kao srednjoškolac pokrenuo socijaldemokratski list Naša snaga, uređivao ga i pisao u njemu bio je 1904. isključen iz svih škola u Hrvatskoj i Slavoniji te je kao privatist maturirao 1905. u Bjelovaru. Iste godine na III. zboru Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije izabran je za tajnika njezina Glavnog odbora. Od 1907. surađivao u uređivanju stranačkoga glasila Slobodna riječ te tjednika za radnike i seljake Narodna volja (1911). Bio autor i urednik u Svibanjskim spisima (1907–11, 1914) i Crvenom kalendaru (1909). D. je bio pisac mnogobrojnih članaka o socijalno-ekonomskim i nacionalnim odnosima u Austro-Ugarskoj, posebice o njezinim južnoslavenskim zemljama. Pridonio je oblikovanju glavnih gledišta pokreta, napose glede austromarksizma i borbe za demokratski preobražaj Hrvatske i Monarhije. Surađivao je i s predstavnicima drugih socijaldemokratskih pokreta u Monarhiji i izvan nje. Bio djelatan sudionik na Jugoslavenskoj socijalističkoj konferenciji 21–22. XI. 1909. u Ljubljani, Balkanskoj socijalističkoj konferenciji 7–9. I. 1910. u Beogradu te VIII. zboru Jugoslovanske socialno-demokratične stranke 26–29. V. 1912. u Ljubljani. Jedan je od tvoraca Ljubljanske deklaracije, pri čemu je zastupao ideologiju jedinstvene jugoslavenske nacije iako se nije izjašnjavao za jugoslavensku državu. Nakon atentata u Sarajevu, D. je bio uhićen, zatim prognan na 10 godina iz Zagreba, najposlije mobiliziran. Pošto je 1917. pušten iz vojske, pokrenuo je i s uredničkim odborom uređivao nakon smrti B. Vodnika jugoslavenski orijentiranu reviju Hrvatska njiva (od 1919. Jugoslovenska njiva, koju je 1922–25. i uređivao pod naslovom Jugoslavenska njiva). God. 1919. postao povjerenik za gospodarstvo u Pokrajinskoj vladi za Hrvatsku i Slavoniju. S nekolicinom suradnika istomišljenika priključio se S. Pribićeviću i bio s njime u Demokratskoj stranci do 1925, a potom do 1929. u Samostalnoj demokratskoj stranci. God. 1920. izabran na Pribićevićevoj listi za zastupnika zagrebačkog okružja u Konstituantu, djelujući i u njezinu Ustavnom odboru. Nakon stupanja na snagu Vidovdanskog ustava, bio 1921–23. kraljevski namjesnik za Hrvatsku i Slavoniju. God. 1925. D. je ponovno biran za zastupnika u Narodnoj skupštini u požeškom okružju, tada već kao član Samostalne demokratske stranke, aktivno radeći na provedbi mnogih zakona. Kada je došlo do zbližavanja Pribićevića i S. Radića i osnivanja Seljačko-demokratske koalicije, pridružio se i D. Za šestosiječanjske diktature D. je napustio Pribićevića, podupro diktatorski režim i potkraj 1929. ušao u vladu generala Petra Živkovića. Od 1929. do 1931. imao je resor ministra trgovine i industrije, od 1932. do 1934. bio ministar poljodjelstva, a tijekom 1934. ponovno ministar trgovine i industrije. Kao resorni ministar, iako u javnosti zbog svojih ekonomskih gledišta i postupaka vrlo često osporavan, podupro je mjere radikalne agrarne reforme, provodeći i niz mjera na području socijalnog osiguranja, gospodarskog školstva, znanstvene i prosvjetne politike, uz donošenje i drugih gospodarskih zakona i uredaba. Bio član stalnog odbora agrarnih zemalja srednje i jugoistočne Europe (1931) i jedan od utemeljitelja Varšavske konferencije osam istočnoeuropskih agrarnih zemalja kojom se nastojala unaprijediti razmjena agrarnim proizvodima, omogućiti dodjela poljodjelskih kredita i drugih olakšica na području agrara članicama Konferencije. Kao ministar D. je objavio mnoge članke o aktualnim gospodarskim pitanjima, posebno o agrarnoj politici (agrarno pitanje i agrarna reforma, poljodjelski krediti, reguliranje seljačkih dugova, monopol trgovine žitom). Pisao je i o depolitizaciji državne uprave i deetatizaciji gospodarstva, državnom proračunu, eksproprijaciji šuma, ekonomskom položaju hrvatskih činovnika i drugim gospodarskim temama. U Demetrovićevu publicističkom radu posebno se ističu članci političkog sadržaja. Uz priloge koje je objavljivao u Jugoslavenskoj njivi (1921–26), u kojoj je bio i urednik političke rubrike, surađivao u periodicima Pokret (1906, 1923–24), Razredna borba (1906–07), Slobodna riječ (1907, 1909–14), Pravo naroda (1909, 1911), Narodno kolo (1916, 1926, 1928–29), Hrvatska njiva (1917–18), Novosti (1918, 1923, 1928), Jug (1919–20, 1925), Novo doba (Split 1919, 1924), Riječ Srba-Hrvata-Slovenaca (1919–20), Demokratija (1920–21, 1924), Riječ (1920–23, 1925, 1927–28, 1930–31), Demokratski glas (1921–23), Srpsko kolo (1925, 1927–28), Vreme (1929–30, 1933), Glasnik Zavoda za unapređivanje spoljne trgovine Ministarstva trgovine i industrije (1930–31, 1934), Politika (1930–34, 1938), Privreda (Beograd 1930), Privredni pregled (1930–32), Slobodna tribuna (1930, 1932), Trgovački glasnik (1931, 1933), Privredna revija (1932), Privreda (Zagreb 1933) i Jugoslovenske narodne novine (1936–39). — Radio na osnivanju Jugoslavenske nacionalne stranke (1933), bio njezinim predsjednikom u Savskoj banovini i u stranci ostao do skupštinskih izbora 1938. Za okupacije i kvislinškog režima u Srbiji bio jedan od političara koji su zastupali pasivan stav i prema partizanskom pokretu i prema otvorenoj suradnji s okupatorom. S nekolicinom istomišljenika zauzimao se za obnovu Jugoslavenske nacionalne stranke. Po završetku rata osuđen na smrt.