DEPIERRIS, Jean-Louis, pjesnik, prevoditelj i kritičar (Pau, Francuska, 28. XII. 1931). Gimnaziju završio 1950. u Oranu, studij francuske književnosti 1955. na Sorbonni, gdje je 1986. doktorirao temom o tradiciji i nepokorenosti u francuskom pjesništvu. Od 1956. do 1966. bio kritičar na Francuskoj radio-televiziji. Tada je objavio prve knjige pjesama, književne i likovne eseje te surađivao u izradbi rječnika Grand Larousse de la langue française. God. 1966. postao je lektor francuskog jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 1968–71. predavao na zadarskom Filozofskom fakultetu, a do 1977. bio upravitelj splitskoga Francuskog instituta i lektor na Sveučilištu. U Maroko otišao 1977. na dužnost upravitelja Francuskoga kulturnog centra u Fèsu, 1981. bio kulturni ataše francuske ambasade u Bruxellesu, a 1986. u Reykjavíku. Za boravka u Hrvatskoj i BiH pridonio je razmjeni kultura. Na francuski je preveo poeziju M. Dizdara, A. Šopova, K. Racina, Z. Mrkonjića, A. Vuletića, T. Maroevića, V. Uroševića i dr. Našoj je sredini predstavio pjesništvo P. Emmanuela, P. Seghersa, J. Rousselota, E. Humeaua, P. Béarna. Pjesničkim i esejističkim radovima surađivao je u Dometima, Mogućnostima, Životu, Bagdali. U Srbiji i Hrvatskoj objavljeni su prijevodi njegovih knjiga Nova francuska poezija (Kruševac 1969), Mač mrtvih (Kruševac 1971) i Čin pjesništva (Zagreb 1976). Također je pisao eseje o likovnim umjetnostima, predgovore izložbama (I. Lacković Croata, M. Skračić, M. Trebotić, J. Botteri, I. Šiško) te surađivao u bibliofilskim izdanjima Zbirke »Biškupić«. Dobio je više francuskih nagrada za književnost, a 1975. Nagradu Društva makedonskih književnika i književnih prevodilaca.
VAŽNIJA DJELA: Analogies (Analogije). Le Puy 1952. — L’esprit de la terre (Duh zemlje). Jarnac 1955. — Naufragé du bestiaire (Brodolomac iz zvjernika). Jarnac 1957. — Ce crissement de faulx (Ovaj škrgut kose). Bordeaux 1960. — Ragusi. Dijon 1960. — Fer de lance (Oštrica koplja). Goudargues 1965. — Entretiens avec Emmanuel Roblès (Razgovori s Emmanuelom Roblèsom). Paris 1967. — Quand le mauve se plisse (Kad se ljubičasto nabire). Paris 1969. — Loge de mer (Morska lođa). Paris 1975. — Onze nouveaux poétes insoumis (Jedanaest nepokorenih pjesnika). Paris 1975. — Bas-Empire (Kasno carstvo). Paris 1982. — L’enclos te recommence (Ogradom se obnavljaš). Paris 1989.
LIT.: M. Vojković: Najbolje godine moga života. Slobodna Dalmacija, 35(1977) 16. VII. — A. Doms: Jean-Louis Depierris. Paris 1981. — P. Seghers: A Jean-Louis Depierris (pogovor u: Bas-Empire. Paris 1982, 5–15). — Lj. Domić: Autor i povijest. Vjesnik, 49(1988) 24. XII, str. 8. — Jean-Louis Depierris (pogovor u: Ivica Šiško. Monografija. Zagreb 1988, 236).
Dunja Detoni-Dujmić (1993)
