DESPOT, Pavao, pjesnik (Split, 5. III. 1936). Sin Ilije, pjesnika i publicista. U Zadru završio gimnaziju i 1962. diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu. Bio je nastavnik u osnovnoj školi u Privlaci kraj Zadra i Rovinju te u srednjoj ekonomskoj školi u Zadru, a 1980. izbačen je zbog »političke nepodobnosti« i zatvoren tri mjeseca. God. 1990. dobiva posao profesora u Školskom centru za robni promet i turizam u Zadru. — Od 1975. objelodanjuje pjesme u časopisima Marulić, Istra, Šibenski list, Zmaj, Forum i Ognjište. Objavio je 1981–83. u Istri eseje o J. Kaštelanu, D. Cesariću i D. Tadijanoviću te o majci u hrvatskoj književnosti, zatim 1986. u Maruliću o I. Despotu, I. Kozarčaninu, S. Mađeru i Đ. Sudeti. Tiskane su mu zbirke pjesama Na rubu sna; Draga, neka ti to u naviku prijeđe i Dragulji patnje te priče za djecu U potrazi za smijehom. Despotova se poezija naslanja na hrvatsku pjesničku baštinu, osobito u njegovanju sonetne forme, ali se dobrim dijelom služi i slobodnim stihom. Tematski kreće se od lokalnog i hrvatskog rodoljublja s kozmopolitskim vidicima do ljubavnih i drugih intimnih raspoloženja.
DJELA: Na rubu sna. Pula 1986. — Draga, neka ti to u naviku prijeđe. Zagreb 1989. — Dragulji patnje. Toronto 1989. — U potrazi za smijehom. Zagreb 1990.
LIT.: T. Stupin: Grumen ljubavi. Narodni list, 39(129)(1990) 13. X, str. 10.
Nikica Kolumbić (1993)
