DEUTSCH, Pavao

DEUTSCH, Pavao, arhitekt (Zagreb, 23. VI. 1897 — Zagreb, 24. IV. 1948). Sin Julija, arhitekta. Završio Visoku tehničku školu u Beču 1921, doktorirao 1926. na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu. God. 1923. zajedno s arhitektom A. Freudenreichom nastavio poslovanje očeva projektno-građevnog poduzeća (pod imenom »Freudenreich i Deutsch«). S njim je projektirao i sagradio mnogo javnih, stambenih i privatnih zgrada, među kojima osnovnu školu u Velom Varošu u Splitu (1923), Hrvatski dom u Karlovcu (1926) i Đakovu (1927), u Zagrebu zgrade u Petrinjskoj ul., kbr. 7 (1929), na Trgu Burze, kbr. 4 (1931), u Bosanskoj ul., kbr. 24 (prije 1932, Deutscheva obiteljska kuća), Ilici, kbr. 53 (1932), Gajevoj ul., kbr. 2b (1933), Buconjićevoj ul., kbr. 37 (1938) te hotel »Beograd« u Petrinjskoj ul., kbr. 71 (1938). Uspjelo su sudjelovali na arhitektonskim natječajima za Bratimsku blagajnu, Židovsku bolnicu (1930) i zgradu Gradskih poduzeća (1931) u Zagrebu, osnovnu školu i Banovinsku bolnicu (1931) u Splitu, palaču Prve hrvatske štedionice u Dubrovniku, osnovnu školu u Sarajevu i dr. D. je objavio stručne članke o ravnim krovovima i arhitektonskim elementima vrta (Građevinski vjesnik, 1932; Naš vrt, 1934). Pridonio je razvoju hrvatske moderne arhitekture 1920-ih i 1930-ih, osobito nastojanjem da stvori nov prostorni izraz bolnice.