DIEDO, Teodor (Dedo), korčulanski biskup (Venecija, 1571 — Korčula, 23. VIII. 1625). Potječe iz ugledne mletačke obitelji. Kao član Dominikanskog reda doktorirao teologiju i u svom redu obavljao više dužnosti. Bio je vrstan propovjednik. Dok je obavljao službu priora samostana Sv. Ivana i Pavla u Veneciji, papa Pavao V. imenovao ga je, na preporuku mletačkog Senata, 14. III. 1611. korčulanskim biskupom. Tri je puta službeno pohodio sve župe svoje biskupije, dajući smjernice svećenstvu i narodu. Održao je, 1612. i 1622, biskupijske sinode o poboljšanju vjerskog života. Po preporukama Tridentskog sabora, namjeravao je u Korčuli podići biskupijsko sjemenište za odgoj klera. God. 1611. pobilježio je u dva sveska sve biskupijske posjede, poreze, dekrete i prava prvostolne i ostalih crkava na otoku pod naslovom Directorium Episcoporum Ecclesiae Curzolensis, digestum a Reverendissimo Domino D. Theodoro Dedo, ex Ordine Praedicatorum assumpto, eiusdem dioecesis episcopo, praesulatus sui anno primo, 1611.
LIT.: G. M. Piò: Delle vite de gli huomini illustri di S. Domenico, 2. Pavia 1613, 388. — V. M. Fontana: Sacrum Theatrum dominicanum. Romae 1666, 184. — F. Cornelius: Ecclesiae Venetae antiquis monumentis nunc etiam primum editis illustratae ac in decades distributae, 7. Venetiis 1749, 259. — D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 398–400. — P. Gauchat: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 4. Monasterii 1935, 170.
Stjepan Krasić (1993)
