DIMITRIJEVIĆ, Mihajlo

DIMITRIJEVIĆ, Mihajlo (Miša), dramski glumac i redatelj (Šabac, 26. X. 1854 — Zagreb, 17. I. 1909). U Beogradu izučio soboslikarski zanat. Prvi put nastupio u Ubu 1870. u putujućoj kazališnoj družini S. Velića; član družine M. Dimića, L. Popovića, G. Jovanovića i Đ. Protića; 1880–85. nastupao u Narodnom pozorištu u Beogradu, a povremeno je i član novosadskoga Srpskog narodnog pozorišta. U Zagrebu je gostovao 1884, angažiran je 1885. te ostaje do 1887. Nakon toga ponovno se vraća u Novi Sad. Drugi put angažiran je u Zagrebu 1892–1909. U početku je dobivao uloge koje nisu odgovarale njegovoj glumačkoj naravi (ljubavnici, mladi junaci, bonvivani, spletkari), a poslije se razvio u jednoga od stožernih glumaca hrvatskoga glumišta u razdoblju moderne. Tumačio je karakterne uloge u kazališnim djelima G. Freytaga, A. Dumasa sina, M. Derenčina, J. E. Tomića i I. Vojnovića. U Miletićevu ravnateljskom razdoblju odigrao je oko 120 uloga, a isticale su se one komičnog i tragičnog usmjerenja iz stranog i hrvatskog repertoara. Razvio se u predstavnika scenskog realizma te najavio novu fazu u razvoju hrvatskoga glumišta u skladu s Miletićevim reformama na prijelazu stoljeća. Nastojao je na psihološkoj izgradnji lika u djelima W. Shakespearea (Vitez Tobija, Na tri kralja; Falstaff, Henrik IV ), M. Držića (Stanac, Novela od Stanca), I. Gundulića (Vuk, Dubravka), A. S. Gribojedova (Famusov, Teško pametnom) i L. N. Tolstoja (Mitrić, Moć tmine). Kao nastavnik na prvom našem učilištu za glumce, Miletićevoj Hrvatskoj dramatskoj školi (1896 –98) utjecao je na mnoge glumce i redatelje (J. Bach, Nina Vavra i dr.). Glumačkim iskustvom koristio se kao redatelj Tolstojeve Moći tmine (1898), Turgenjevljeva Tuđeg kruha (1899), Čehovljeva Ujaka Vanje (1902) te Malograđana i Na dnu M. Gorkoga (1903). Njegove posljednje velike uloge bile su Besemjonov (Gorki, Malograđani), Luka (Gorki, Na dnu) i Polonije u Shakespeareovu Hamletu. Od zagrebačke publike oprostio se ulogom Jovančeta Micića u Nušićevu Običnom čoveku (1907). D. je napisao i nekoliko drama; zagrebačko HNK izvelo je 1893. komediju U dobar čas (suautor i redatelj A. Fijan), 1897. šalu iz bosanskog života Jadac, 1901. komediju Obraz pred svijetom, a 1904. šalu Domaći proizvod (redatelj J. Bach). Njegova pjesma Glumčeva duša izvedena je u Hrvatskoj dramatskoj školi 1897. Preveo je i nekoliko dramskih tekstova iz ruskog repertoara.