DIMOVIĆ, Genadije

DIMOVIĆ, Genadije, gornjokarlovački vladika (Šikleuš u Baranji, 1710 — Plaški, 20. XII. 1796). Bio je iskušenik i jeromonah manastira Rakovca, a kao vojni svećenik službovao je u vojsci generala H. Ljubibratića. Napustivši vojnu službu, određen je 1781. za arhimandrita i nadstojnika manastira Rakovac. Na sjednici Arhijerejskog sinoda od 15. V. 1786. izabran je za budimskog vladiku. Beč je najprije potvrdio imenovanje, ali ga je naknadnim reskriptom postavio za episkopa u Plaškom, gdje je instaliran 8. X. 1786. Odmah je ustao u obranu svojih vladičanskih prava, prava svoje crkve i svećenstva od reformističkih zahvata u duhu jozefinizma bečkog dvora i vlade, i to pred lokalnim vojnim vlastima, Banskom generalkomandom pa i Dvorskim ratnim vijećem u Beču. Nije se obazirao na oštre naredbe predsjednika Ilirske dvorske kancelarije u Beču grofa F. Balasse, a dopisima je često upozoravao i mitropolita S. Stratimirovića da ta prava treba braniti. Usprotivio se zakonu po kojemu bi pravoslavni svećenici morali pohađati osnovnu četverogodišnju svjetovnu školu i dobro znati njemački jezik. Protestirao je protiv liberalizma jozefinske politike, koja je disciplinu u crkvi nastojala što više laicizirati. Nasuprot tomu, D. zahtijeva da se pravoslavni živalj u Baniji čak i silom natjera u crkvu na pouku i molitvu, posebice nakon rata s Turcima (1788–91), kada se proširilo područje njegove eparhije na Kordunu, te između planine Plješivice i doline Une. God. 1794. poslao je mitropolitu Stratimiroviću oštar protest protiv slanja budućih svećenika u teološku školu u Beču zbog utjecaja na srpsku omladinu i liberalnih »volterijanskih« ideja, koje se tiskanjem knjiga šire po narodu narušavajući tradicionalizam u vjernika i svećenstva. D. nije bio prisutan na dogovoru srpskih episkopa (1786), koji je u Karlovcima sazvao mitropolit M. Putnik da bi se raspravljalo o srpskim povlasticama i Patentu o toleranciji, koji su, kako su smatrali, ugroženi od Ugarskog namjesništva. Za sabora u Temišvaru (1790) D. je poslao carski reskript svim protama u eparhiji s nalogom da se pročita narodu, a 10. II. 1791. okružnim je pismom u svom vladičanstvu proglasio zakonski članak o pravu građanstva i jednakosti na području Monarhije. Bez uspjeha se zauzimao da se sjedište vladičanstva iz Plaškog premjesti u Petrinju ili Karlovac. — D. je najborbeniji i u tradicionalističkom smislu najortodoksniji srpski episkop svog vremena. Njegova bogata korespondencija čuva se u Arhivu Eparhije karlovačke u Karlovcu.