DINARIĆ, Stjepan, isusovački provincijal (Rijeka, 21. XII. 1668 — Beč, 19. IX. 1734). U Isusovački red primljen 1691. u Beču te ondje i u Grazu bio profesor filozofije i teologije. God. 1703. imenovan hrvatskim penitencijarom u Loretu; tri godine bio tajnikom, a dva puta (1715–18. i 1721–24) provincijalom isusovačke Austrijske provincije. Nakon oslobođenja Beograda i Temišvara od Turaka, njegovim su zauzimanjem 1718. u tim gradovima osnovane isusovačke rezidencije. Isusovačkoj crkvi Sv. Vida u Rijeci darovao je 1718. srebrni moćnik s relikvijama, a novčano je pomagao gradnju zagrebačkoga kolegija. Kako je bio dugogodišnji ispovjednik carice Eleonore, pogrešno mu se pripisivalo anonimno objavljeno djelo isusovca Franza Wagnera Vita et virtutes piissimae Imperatricis Eleonorae (1720). D. je priredio i objavio 1711. u Grazu Epistolae selectae Sv. Jeronima prigodom promocije novih doktora teologije. U benediktinskoj knjižnici u Pannonhalmi postoji nekoliko pisama nadvojvode Karla (poslije cara) Dinariću, čijoj je supruzi Elizabeti također bio ispovjednik.
LIT.: C. Sommervogel: Bibliothèque de la Compagnie de Jésus, 3. Bruxelles—Paris 1892, 85. — M. Vanino: Isusovci u Beogradu u XVII i XVIII stoljeću. Vrela i prinosi, 1934, 4, str. 26. — Isti: Isusovci i hrvatski narod, 1–2. Zagreb 1969–1987. — F. Szabó: A Pannonhalmi Föapátsági Könyvtár kéziratkatalógusa. Budapest 1981, br. 964. — L. Lukács: Catalogus generalis seu Nomenclator biographicus personarum Provinciae Austriae Societatis Iesu (1551–1773), 1. Romae 1987, 241.
Elizabeta Palanović (1993)
