DIUDIT, neretvanski knez (IX. st.). Suvladar ili nasljednik neretvanskoga kneza Družaka. Za njegove vladavine mletački dužd Petar Tradonik (Trandenik), unatoč sklopljenu miru 839. s knezom Družakom, poveo je iduće godine rat protiv Neretvana, zapravo njihova kneza Diudita. Ovaj ga je spremno dočekao i teško porazio, tako da je poginulo više od stotinu Mlečana. Dužd se bez pobjede i trijumfa morao vratiti u Veneciju. — Zanimljiva je sudbina uporabe imena toga neretvanskog kneza u hrvatskoj povijesnoj znanosti. Srednjovjekovni mletački kroničar Ivan Đakon zapisao ga je kao Diudit (»adversum Diuditum Sclauum«). F. Rački, objavljujući tekst o borbi Neretvana i Mlečana u to doba, donosi i inačice imena u povjesničara (npr. Muratori ga piše kao »Diuclito Slavo«; u Codex Ambrosianus je »Deliviro, Divelaro«) te misli da su svi ti nazivi iskrivljeni zbog nemara prepisivača. Zato je predložio da se ime pročita kao »Liuditum Sclavum«; da je to zapravo Liudisclavus, Ljudislav (Documenta, str. 336). Pritom upućuje na korijen riječi ljud- u F. Miklošiča (Die Bildung der Ortsnamen aus Personennamen im Slavischen. Beč 1864, br. 208). Otada se u novijoj hrvatskoj historiografiji taj neretvanski knez općenito naziva Ljudislav, Ljudit (V. Klaić, F. Šišić, G. Novak i dr.). N. Klaić ne prevodi to ime na hrvatski, nego jednostavno navodi da ga kroničar zove, očito pogrešno, »Diuditus Sclauus«. Novi pogled iznio je T. Macan upozorivši u svojoj redakciji Povijesti Hrvata V. Klaića da je to ime u izvoru napisano kao Diuditus, dakle Deodat, a ne Liuditus, tj. Ljudislav.
LIT.: F. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877. — F. Šišić: Povijest Hrvata u doba narodnih vladara. Zagreb 1925. — G. Novak: Naše more. Zagreb 1932². — N. Klaić: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb 1971. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 1. Zagreb 1972², 73.
Josip Lučić (1993)
