DIVNIĆ, Danijel (Difnico, Difnik), vojskovođa i povjesničar (Šibenik, 22. VI. 1619 — ?). Sin pjesnika Nikole. Bio je u mletačkoj vojnoj službi. Uoči kandijskog rata (1645–69) povjereno mu je zapovjedništvo obrane Šibenika i njegova kotara (1644). Tada boravi u Vodicama. Za rata se istaknuo u obrani Šibenika od Turaka (1646. i 1647) te 1647. i 1648. dobio pismene pohvale mletačkoga vojnog zapovjednika C. M. Degenfelda, izvanrednog providura Šibenika Tommasa Contarinija te generalnog providura i glavnog zapovjednika mletačke vojske u Dalmaciji Leonarda Foscola. Također se iskazao u osvajanju Drniša i Klisa (1648). Proveo je obnovu šibenskih utvrda (oko 1658), posredovao i pregovarao s Turcima o zarobljenicima (1659) te smirio pobunu na mletačkom ratnom brodu (1668). Nakon završetka rata, 28. IV. 1670. dalmatinski generalni providur Antonio Barbaro imenovao ga je sopraintendantom u Drnišu, gdje boravi i pregovara s Turcima do povlačenja Mlečana iz toga grada iste godine. Važnu ulogu imao je u pregovorima s Turcima u Bosni i na Porti (sultanov dvor se tada nalazio u Sofiji) o razgraničenju u Dalmaciji nakon kandijskog rata; bio je dodijeljen mletačkom izaslaniku Battisti Naniju (1671). Mlečani, koji u tom ratu gube neke teritorije, Divnićevom zaslugom povećavaju posjede u Dalmaciji. Kao ratnika opjevao ga je A. Kačić Miošić. God. 1673. izaslanik je Šibenčana u Mlecima u vezi s odobrenjem sredstava za obnovu solana. — Kao i brat mu Frano, dopisivao se s povjesničarom I. Lučićem (Lucius) te mu slao podatke za djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amsterdam 1666). Nakon bratove smrti dotjeruje i dopunjuje njegovo djelo Historia della guerra seguita in Dalmatia tra Venetiani e Turchi dall’anno 1645 sino alla pace e separatione de’confini i šalje ga Lučiću u Rim da ga pregleda. D. je potpisao i predgovor djelu s posvetom prokuratoru Mletačke Republike Battisti Naniju (predgovor je koncipirao ili sastavio Lučić). Nije ga uspio objelodaniti (objavljeno u hrvatskom prijevodu 1986).
LIT.: G. Brusoni: Historia dell’ultima guerra tra’ Veneziani e Turchi. Venezia 1673, str. 136, 342–343 i passim. — I. Kukuljević Sakcinski (I. K. S.): Izvorna pisma Ivana Lučića. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1857, 4, str. 126–135. — F. Rački: Povjestnik Ivan Lučić, Trogiranin. Rad JAZU, 1879, 49, str. 74, 80, 93–95, 101. — F. A. Galvani: Il Re d’armi di Sebenico, 1. Venezia 1884, 87–88. — (V. Miagostovich): La Famiglia de Difnico. Il Nuovo cronista di Sebenico (Trieste), 3(1895) str. 83–86. — B. Poparić: Pisma Ivana Lučića Trogiranina. Starine, 1907, 32, str. 52–53, 79–80, 82, 84. — K. Stošić: Galerija uglednih Šibenčana. Šibenik 1936, 19. — Isti: Sela šibenskoga kotara. Šibenik 1941, 10, 24, 98, 128, 136, 169, 217. — A. Kačić Miošić: Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Stari pisci hrvatski, 27. Zagreb 1942, 492. — F. Dujmović: Nin i Šibenik. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16–17(1969) str. 622–623, 627. — M. Kurelac: Suvremenici i suradnici Ivana Lučića. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 6(1969) str. 133, 135, 138. — D. Kečkemet: Dva odlomka iz »Povijesti kandijskog rata u Dalmaciji« Šibenčanina Frane Divnića (Difnika). Mogućnosti, 20(1973) 8, str. 877–878. — S. Grubišić: Šibenik kroz stoljeća. Šibenik 1974, 106, 108–109. — G. Novak: Šibenik u razdoblju mletačke vladavine 1412–1797. godine. Šibenik (zbornik). Šibenik 1976, 198. — K. Kosor: Drniška krajina za turskog vladanja. Kačić, 11(1979) str. 146, 155–157. — D. Kečkemet: Franjo Difnik i njegova »Povijest kandijskog rata u Dalmaciji« (u: F. Divnić [Difnik], Povijest kandijskog rata u Dalmaciji. Split 1986). — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 1. Zagreb 1992.
Duško Kečkemet i Tatjana Radauš (1993)
