DIVNIĆ, Nikola (Difnico), pjesnik (Šibenik, 11. VII. 1568 — Šibenik, 18. VIII. 1643). Sin Petra, pjesnika. Zamjenjuju ga s istoimenim soprakomitom šibenske galije (1572), sinom soprakomita Petra (1486). Bio je posjednik i bavio se gospodarstvom. Oko 1618, nakon smrti sestre Klare i njezina supruga, trogirskog pjesnika Petra Lučića, roditelja povjesničara I. Lučića (Luciusa), postaje jedan od skrbnika maloljetnog Ivana i njegova brata Jeronima. Svom prijatelju pjesniku J. Barakoviću uputio je pjesničku poslanicu Nikola Difnicgh, Giurgiu Barakovicchiu, koju je Baraković zajedno sa svojim Odgovorom Nikoli objavio na kraju spjeva Vila Slovinka (Venecija 1614). To je Divnićeva jedina poznata pjesma, u kojoj poručuje prijatelju » kad prostiš su pisam /pomisli mu vomu i da pisnik nisam,/ ter pako još bomu prijatem da ti sam.«
LIT.: J. Baraković: Vila Slovinka. Venetia 1682³, 262–263. — F. Rački: Povjestnik Ivan Lučić, Trogiranin. Rad JAZU, 1879, 49, str. 66–67. — (V. Miagostovich): La Famiglia de Difnico. Il Nuovo cronista di Sebenico (Trieste), 3(1895) str. 81–82. — P. Kolendić: Baraković i njegovi poznanici u Šibeniku. Prvi izvještaj Ć. k. državne reformne realne gimnazije u Šibeniku, 1913–14, str. 22–24, 27–28. — K. Stošić: Sela šibenskoga kotara. Šibenik 1941, 170.
Tatjana Radauš (1993)
