ĐODAN, Šime

ĐODAN, Šime, ekonomski pisac i političar (Rodaljice kraj Benkovca, 27. XII. 1927). U partizanima od 1944. God. 1949. završio Visoko oficirsko vojnopolitičko učilište u Beogradu, a 1953. Višu vojnu akademiju artiljerijskog smjera u Ćupriji. Kao poručnik službovao u JRM 1944–56. te u međuvremenu polazio i završio više razrede gimnazije u Zagrebu i Banjoj Luci (1955). God. 1960. diplomirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1961, po završetku tri postdiplomska studija iz ekonomskih znanosti, izabran za asistenta u odsjeku za ekonomske znanosti toga fakulteta. Specijalizirao se iz područja ekonomskih znanosti 1963. na Sveučilištu u Hagu, potom 1965. doktorirao temom Zakon vrijednosti u sovjetskoj ekonomskoj teoriji, 1966. obranio habilitacijski rad te 1967. bio izabran za docenta pri katedri za političku ekonomiju na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Kao izvanredni profesor 1969. na Fakultetu političkih nauka honorarno je predavao predmete suvremeni komparativni ekonomski sistemi i međunarodni ekonomski odnosi, a na Filozofskom fakultetu jugoslavenski privredni sistem. O prilikama u našem gospodarstvu i novom gospodarskom tržišnom modelu držao je predavanja na sveučilištima u Salzburgu, Frankfurtu, Hagu, Kijevu, Moskvi, Lenjingradu (danas Sankt Peterburg) i Krakovu te u Sjevernoj Americi i Australiji. Uz znanstveno-istraživački rad, Đ. se ističe kao ekonomski pisac mnogobrojnih knjiga i studija. U središtu su njegova znanstvenoistraživačkoga rada zakon vrijednosti, odnos tržišta i plana te racionalni gospodarski razvoj. Kao vanjski savjetnik Zavoda za plan SRH bavio se i regionalnim ekonomskim razvojem SFRJ i SRH. U knjizi Zakon vrijednosti i odnos tržišta i plana (Zagreb 1969; nagrađena Prvom nagradom Matice hrvatske) Đ. prezentira teorije o uzrocima robne proizvodnje u socijalizmu razrađujući djelovanje zakona vrijednosti u jednostavnoj i razvijenoj robnoj proizvodnji i modelu generalnog monopola te odnos zakona vrijednosti i plana u socijalističkoj i građanskoj ekonomskoj teoriji. U studiji je cjelovito kritički zahvatio i ocijenio tada vodeća gledišta i rasprave o trži{nom privređivanju i njegovu povezivanju s mjerama i instrumentima državne ekonomske politike i društvenog planiranja. U knjizi Ekonomska politika Jugoslavije (Zagreb 1970) kritički analizira cjelokupnu ekonomsku politiku SFRJ od svršetka rata do 1970, predlažući optimalan grupacijski model, utemeljen na poštovanju svih njezinih interesa, uvažavanju podjele rada i komparativnih prednosti glede uključivanja u svjetsku podjelu rada. Napisao je mnoge radove o robnoj proizvodnji, planiranju, tržištu i djelovanju zakona vrijednosti te drugih ekonomskih zakona u socijalizmu. Osim knjiga i studija, objavio je i puno članaka i rasprava u periodičnim publikacijama Ekonomski pregled (1961–63), Ekonomist (1963–64, 1967, 1969), Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu (1965, 1967–69), Naše teme (1966–68), Dometi (1968–69), Dubrovnik (1968, 1971), Kolo (1968–71), Pravnik (1968–69), Praxis (1968–69), Pregled (Sarajevo 1968, 1970), Dubrovački horizonti (1969), Encyclopaedia moderna (1969–70), Privredni vjesnik (1969), Zbornik simpozijuma »Sveučilište i revolucija« (Zagreb 1970), Hrvatska pokrajina (1971), Hrvatski gospodarski glasnik (1971), Hrvatski tjednik (1971), Hrvatski znanstveni zbornik (1971), Vidik (1971), Zoranić(1971), Financijska praksa i Scientia Yugoslavica (1984). Do 1971. surađivao s Institutom za društvena istraživanja, Ekonomskim institutom i Zavodom za plan SRH u Zagrebu. Autor je mnogih idejnih, pilotnih i znanstvenih projekata. Prvi je samostalno izradio projekt Dru{tveno-ekonomski aspekt obrazovanja u Jugoslaviji (Zagreb 1968–69) te sudjelovao kao stalni vanjski suradnik u projektu Privredni sistem SFRJ (Zagreb 1971). Bio je član predsjedništva i gospodarski tajnik Matice hrvatske 1967–71. Kada su 21. sjednicom Predsjedništva SKJ u Karađorđevu 1971. prekinuti demokratski procesi u Hrvatskoj, Đ. je u siječnju 1972. uhićen i pod optužbom da je od 1963. djelovao kao ideolog »hrvatskog masovnog pokreta« osuđen na šest godina robije. Kao znanstveni savjetnik zaposlio se 1984. u Institutu za financije Sveučilišta u Zagrebu (do 1990). God. 1990. ponovno je izabran za docenta, a 1992. za redovitog profesora političke ekonomije na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Na izborima za Sabor Republike Hrvatske 1990. izabran na listi HDZ-a te bio predsjednik saborskog Odbora za budžet i financije, predsjednik Ekonomskog savjeta Republike Hrvatske i predsjednik Upravnog odbora SDK. God. 1991/92. obnašao i funkciju potpredsjednika Matice hrvatske. Ponovno je 1992. izabran za zastupnika u Sabor Republike Hrvatske. Predsjednik je saborskog Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav i član Predsjedništva središnjice HDZ-a. God. 1993. promaknut je u čin pričuvnoga general-bojnika.