ĐURKOVIĆ

ĐURKOVIĆ (Djurković), obitelj pomorskih kapetana i brodovlasnika, koja se doselila u Risan iz Nikšića u prvoj pol. XVII. st. Predstavnici obitelji istaknuli su se u borbi protiv Turaka za oslobođenje Risna 1684. Marko Vasov (1808–1899) započeo je kapetansku praksu 1844. kao zapovjednik brigantina »Pietrino«, koji je plovio pod ruskom zastavom. Položivši 1847. ispit za kapetana duge plovidbe, zapovijedao je brodom »Ana Opuić«, kojim se prevozilo žito iz Carigrada u Boku kotorsku. Od 1855. do 1869. bio je zapovjednik, suvlasnik i vlasnik brodova »Pravoslavni«, »Ana Opuić« i »Elena Đurković«, koja je potkraj 1869. potopljena kraj Drača. Potom napušta plovidbu i posvećuje se imanju u Jošici. Za bokeljskog ustanka u Krivošijama 1869. posredovao je u austrijskih oblasti radi smirivanja stanja. Marko Vasov objavio je putničke uspomene Kod kneza Miloša i kneza Mihaila (Srpski magazin, 1897, 72–76). U Novoj Zeti pisao je članke iz pomorskog života naših ljudi. Njegove rukopise i imovinu uništili su Talijani u Jošici 1942. Jovo Andrijin (1812–1877) položio je 1849. ispit za kapetana duge plovidbe. Bio je najpoduzetniji risanski brodovlasnik; 1854 –76. posjedovao je sedam brodova duge i jedan obalne plovidbe, od kojih su u pomorskim nezgodama stradala tri broda duge plovidbe. Andro (1850—1895), sin Jovov, prvu pomorsku izobrazbu stječe u Risnu i Perastu, a potom se ukrcao na obiteljski brik »Anetu«. Tih godina završio je i pomorsku školu u Trstu te 1876. preuzeo zapovjedništvo na obiteljskom briku »Dobra Nadežda«, koji je na putu iz Newporta (Engleska) u Odesu stradao nasuprot francuskoj obali. Njega i 12 članova posade spasio je engleski brik i doveo u Gibraltar. Nakon brodoloma napustio je plovidbu i 1877. stupio u službu Austrijskog Lloyda. Od 1879. do 1881. bio je načelnik Risna te pomogao pripremanje trećega bokeljskog ustanka protiv austrijske uprave, čemu je povod bio uvođenje vojne obveze. Nakon neuspjela ustanka uklonjen je s položaja te je morao napustiti Risan i ponovno stupiti u Lloydovu službu (1882 –90). God. 1890. na poziv vlade Kneževine Crne Gore preuzeo je zapovjedništvo na jedinom crnogorskom parobrodu duge plovidbe »Jaroslavu«, a 1893. postavljen je i za upravitelja Uprave pomorstva pri vladi Kneževine Crne Gore na Cetinju. Andro je autor putopisa Uspomene s mora, koje sadržavaju podatke s njegovih pomorskih putovanja (Srpski magazin, 1896, 164–167; 1897, 70–72), i Sa aleksandrijskih razvalina, koji je u odlomcima tiskao Srpski list u Zadru. Rukopis njegova osobnog dnevnika, vođenog za zapovjedništva »Jaroslavom«, sadržava zapažanja o narodima, običajima, državama i lukama, a čuva se u Pomorskom muzeju u Kotoru. Izvatke iz dnevnika s popratnim je komentarom objavio I. Zloković u časopisu Istoriski zapisi (1953, 9). Ostali radovi čuvaju se u kući njegovih nasljednika u Risnu. Bavio se i slikarstvom. Slavo (1851–1921) drugi je sin kapetana Jova. God. 1875. položio ispit za kapetana duge plovidbe. U početku plovio na domaćim jedrenjacima, a od 1881. je u Odesi, odakle plovi na parobrodima brodarskog društva Ruska dobrovoljna flota. Od 1882. do 1893. stalno je, a poslije povremeno, u službi Kneževine Crne Gore kao voditelj Uprave za pomorstvo pri Ministarstvu unutrašnjih poslova crnogorske vlade. Obavljao je i dužnost pobočnika kneza Nikole.