DOBRAMIR (Dobramirus Dalmatinus), trgovac (XII. st.). God. 1125. oslobođen je u Veneciji od ropstva voljom svoga gospodara Pietra Staniarija, što je potvrđeno posebnom ispravom. U njoj se navodi da je D. po rodu Hrvat (ortum ex genere Hgroaticorum). Nakon toga, od 1128, kao slobodan čovjek razvija veliku poslovnu djelatnost, podiže zajmove te trguje uljem i platnom u Grčkoj, Aleksandriji i Carigradu. Trgovačko sjedište bilo mu je u Korintu, a trgovački i bankarski krugovi u Veneciji pozajmljivali su mu i do 300 libara denara, što je znak stanovite sigurnosti i povjerenja. Nakon 1140. ne spominje se više u trgovačko-pomorskim poslovima, a preuzeo ih je njegov sin Pankracije, koji posluje do 1151. Uspon dvojice Hrvata u ondašnjem poslovnom svijetu u Veneciji i Grčkoj svakako je bio gospodarski podvig.
LIT.: V. Foretić: Hrvat Dobramir i još neki ljudi kao pomorski privrednici u Mlecima u XII i XIII stoljeću. Pomorski zbornik, 1(1963) str. 399–412.
Josip Lučić (1993)