DOBRE

DOBRE (Dabro, Dabrus), đakon i opat Sv. Stjepana u Splitu (kraj XI. st. — na poč. XII. st.). Ime se u sličnu obliku istodobno susreće na više mjesta, a đakon Dobre spominje se kao pisac nekoliko javnih isprava i sastavljač dijela teksta na sarkofagu njegova brata Petra Crnoga, utemeljitelja benediktinskog samostana Sv. Petra u Selu (danas Sumpetar-Jesenice). Epitaf je raspoređen u leoninskim stihovima i završava imenom njegova autora: DOMINVS ASCRIBIT DABRVS HIC ME PE(R)FECIT (Gospodin određuje, Dobre me ovdje dovrši). Oštećeni natpis nalazi se u splitskom Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u zbirci »Bihać«. Budući da je Dabrus polatinjeni oblik hrvatskog imena Dobre, Lj. Karaman zaključuje da su stihovi na Petrovu sarkofagu najstarija hrvatska pjesnička tvorevina na latinskom jeziku. God. 1078, kada je Stjepan II. ušao u samostan Sv. Stjepana, opat D. darovao je sve svoje imanje tome samostanu. Na njegovo se ime (Dabrus) nailazi do 1085. u dokumentima uprave Sustjepana. U Splitu dao je sagraditi crkvu posvećenu Sv. Julijani, Sv. Luki i Sv. Vitalu. Sačuvan je posvetni natpis, koji se nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu: ECCLESIE SIGNVM DIACONVS DABRO ET CVM FRATER MEO FVSCO ET CUM FRATER MEO DOM(Ç)O EDEDIFICAVI ECCLESIAM AD ONORE S(ANC)TA IVLIANAS ET S(ANCTI) LUCAS ET S(ANCT)I BITALIS AM(EN). (Prema Karamanovu prijevodu: »Znak crkve ja đakon Dobre sa svojom braćom Fuskom i Domčem podigoh crkvu u čast sv. Julijane i sv. Luke i sv. Vitala, amen«).