DOMAC, Ivan, slikar (Brod na Savi, 27. XII. 1904 — Banja Luka, 17. I. 1975). Sin Luke, prosvjetnog radnika i slikara. Gimnaziju polazio i završio 1923. u rodnom gradu (nastavnik mu je crtanja bio J. Miše) te kao srednjoškolac održao 1921. svoju prvu izložbu slika, a preko školskih praznika uredio atelijer kod oca u školi u Vođincima i tamo radio. God. 1928. upisao se na Umjetničku akademiju u Zagrebu (V. Becić, M. Tartaglia i Lj. Babić) te 1932. diplomirao. Predavao crtanje u gimnazijama u Zagrebu 1932–36, Vinkovcima 1936–40, Čakovcu 1940, Novoj Gradiški 1940–45. te ponovno u Zagrebu do umirovljenja 1966, kada se preselio u Privlaku kraj Vinkovaca. — Slikar je tona, sklon zagasitim bojama. Poznatija su mu ulja Portret sestre (1937), Breskve (1938), Mrtva priroda sa svijećnjakom (1938), Gospođa Judita (1940), Mrtva priroda (1940), Ruže (1941), Mrtva priroda sa statuom Amora, Mrtva priroda s jabukama, Breskve i grožđe, Žute ruže te Autoportret. Pretežno se služio akvarelom, postigavši u toj tehnici visok stupanj umjetničke izražajnosti. Njegov ciklus Slavča (1940–45), s motivima iz cerničkog vinogorja u blizini Nove Gradiške, »jedan je od dragulja hrvatskog akvarelnog slikarstva« (M. Peić). Slijedi niz pejzaža i mrtvih priroda u kojima je izražena autorova zaokupljenost slikanjem tišine i utonulosti u polutamu. Boje su tih akvarela prozirne, tako da se može sagledati crtež i podloga (papir), a opet intenzivne u svojoj totalnoj punoći (Slavonski humci, Slavonski pejzaž, Bosut kod Privlake, Vrbe u Privlaci, Drvored, Breskve na tanjuru, Breskve i šljive, Vrganji, Kip sa zelenim vrčem, Kip s plavom zdjelicom). Bio je štovatelj starih majstora, napose Velázqueza, El Greca, E. Delacroixa i C. Corota, što je iskazao u mnogobrojnim kopijama i akvarelnim pastišima. Samostalno je izlagao u Vinkovcima 1954. i 1968. Sudjelovao na predratnim skupnim izložbama hrvatskih umjetnika (od 1936), izložbama hrvatske umjetnosti u Berlinu i Bratislavi (1943), izložbama ULUH-a, odnosno DHLU-a (od 1948), LIKUM-a (od 1951), na Zagrebačkom salonu (1965, 1975), Bijenalu Slavonaca (Vukovar 1967, Osijek 1975) i dr. Zbirka njegovih slika nalazi se u Galeriji umjetnosti u Vinkovcima. Pisao je priloge o likovnim temama (Obitelj, 1933, 19; Napredak, Sarajevo 1934, 3; Godišnjak ogranka Matice hrvatske, Vinkovci 1966–67). — Domčevo je slikarstvo u bîti intimističko, i »ako se u sjevernoj Hrvatskoj može govoriti o intimizmu, koji na neki način nastavlja našu ’južnu liniju’ Vidović–Tartaglia, to možemo zahvaliti upravo Ivanu Domcu« (G. Gamulin).
LIT.: V. Kušan: Slikarske izložbe. Hrvatska revija, 9(1936) 12, str. 651–652. — I. Šrepel (Ivo Š-l): Deseta izložba hrvatskih umjetnika. Jutarnji list, 25(1936) 27. XI, str. 7. — A.: Akvareli i ulja Ivana Domca. Novosti, 31(1937) 29. VIII, str. 19. — Ars.: Izložba hrvatskih umjetnika. Ars 37, 1937, 1, str. 6. — Z. Munk (Zem.): Izložba grupe hrvatskih umjetnika u Domu likovnih umjetnika kralja Petra I Oslobodioca. Novosti, 33(1939) 19. XI, str. 15. — R. B.: Razgovor s umjetnikom Ivanom Domcem. Umjetnički credo jednog slikara. Svijet 7 dana, 2(14)(1939) 50, str. 9. — D. Fertry: Slikar produhovljenog i proćućenog osjećanja. Obitelj, 12(1940) 39/40, str. 323. — O. Švajcer: Od bogatstva emocije do škrtosti oblika. Glas Slavonije, 23(1965) 28. XI — 1. XII, str. 9. — Isti: Slavonija – zemlja i ljudi. Revija, 9(1969) 5, str. 105. — M. Peić: Hrvatski slikari i kipari. Slavonija—Srijem. Osijek 1969. — Isti: Pozdrav iz Pariza u Privlaku. Glas Slavonije, 30(1973) 18. VIII, str. 7. — Isti: Slavonija – likovne umjetnosti. Osijek 1975, 260–261. — Z. Tonković: Mrtva priroda u novijem hrvatskom slikarstvu (katalog izložbe). Osijek 1979, 21, 26, 138. — A. Babić: Sjećanje na slikara Ivana Domca. Vinkovačke novosti, 33(1985) 1. II, str. 8. — G. Gamulin: Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, 2. Zagreb 1988.
Oto Švajcer (1993)
