DOMALD

traži dalje ...

DOMALD (Domaldus), knez Splita, Šibenika i Zadra (?, o. 1160 — ?, o. 1243). Miha Madijev daje mu titulu comes de Clivna, što prema Nadi Klaić ne treba tumačiti kao Livno, već ona pretpostavlja da bi to moglo biti »pleme« (natio, generatio) iz Sidraške županije. Starija historiografija drži da je istovjetan s omiškim knezom Maldučem (I. Lučić) ili da je podrijetlom iz plemena Svačića (V. Klaić). Kako su se isprave na kojima su temeljena ta mišljenja te one u kojima su zabilježene njegove rodbinske veze s drugim povijesnim osobama pokazale nepouzdanima (D. Švob), historiografski nije utvrđeno ni Domaldovo podrijetlo ni područje koje je bilo podlogom njegove moći i velikih političkih pretenzija, ostvarivanih s promjenjivim uspjehom. God. 1200. spominje se prvi put kao knez u Šibeniku; nakon rušenja Zadra u IV. križarskom ratu 1202, D., čini se, tada jači od kraljevske vlasti, postaje 1203. zadarskim knezom i obnavlja Biograd, a uz pomoć gaetanskih lađa, svojih podanika Šibenčana te Omišana istjeruje Veneciju s Ugljana, zauzevši tvrđavu Sv. Mihajla. To je Zadranima omogućilo povratak u grad, ali već sljedeće godine D. gubi kneževsku vlast zbog prejaka pritiska Venecije, kojoj se nije mogao ravnopravno suprotstaviti. God. 1207. knez je u Splitu, na kojoj dužnosti ostaje otprilike do 1221. Njegov pokušaj da se nakon stjecanja splitskoga kneštva domogne i trogirskoga nije uspio, ali u trogirskoj okolici zadržava dio posjeda s mlinovima. Kraljevski namjesnik Poncije de Cruce 1217. oslobađa Trogirane Domaldovih aspiracija. Tom se prilikom D. sukobio i s knezovima Bribirskim. Tako oslabljen, izgubivši splitsko kneštvo, izgnan je 1221. iz Splita, ali ipak zadržava Klis 1221–26/27. Nakon neuspjele bitke pada u zarobljeništvo hercega Kolomana te gubi Šibenik i Klis. Oslobođen je zauzimanjem obitelji, koja ga je zamijenila za 12 plemića. Pristaše u Splitu dovode ga ponovno 1235. na kneževski položaj, ali se na njemu održao tek nešto dulje od godine dana. Na splitskom kneštvu zamjenjuje svog protivnika Grgura Bribirskoga, koji 1237. za splitskoga kneza dovodi svog sina Marka. Posljednji se put spominje 1243, kada s Trogiranima sklapa ugovor kojim zamjenjuje mlinove u Pantanu za kuću u Trogiru.

LIT.: D. Gruber: Nelipić, knez Cetinski i Kninski. Zagreb 1886. — Š. Milinović: Cetinski knez Domaldo. Zadar 1886. — V. Klaić: Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347. Zagreb 1897, 171. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 2–5. Zagreb 1904–1907. — F. Šišić: Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića, 1. Zagreb 1944, 194–197. — D. Švob: Komes Domald. Naučna misao, 1(1955) 3/4, str. 5–39. — N. Klaić: Držislav Švob, Komes Domald (doktorska disertacija iz g. 1933). Historijski zbornik, 10(1957) 1/4, str. 174–180. — Toma Arhiđakon: Historia Salonitana maior. Beograd 1967. — N. Klaić: Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb 1976. — N. Klaić i I. Petricioli: Zadar u srednjem vijeku do 1409. Zadar 1976. — G. Novak: Povijest Splita, 1. Split 1978². — N. Klaić: Trogir u srednjem vijeku, II/1. Trogir 1985.
 
Mladen Švab (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DOMALD. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/domald>.