DOMINIK IZ DUBROVNIKA (Dominicus de Raygosa), liječnik i medicinski pisac (Dubrovnik, oko 1370 — Bologna, 1427). Studirao filozofiju i medicinu u Bologni. Kako je 1394. promoviran i primljen u liječnički kolegij, povjerena su mu predavanja iz astrologije na bolonjskom Sveučilištu (1395/96), gdje je također bio profesor moralne filozofije (1397) i medicine (1398/99). Od 1407. u Modeni je općinski fizik, zatim 1415–21. ponovno na popisu bolonjskih profesora medicine, a po izuzetno visokoj plaći zaključuje se da je bio cijenjen. Neko vrijeme između 1421. i 1426. u Sieni je profesor praktične medicine, a zatim 1426/27. predaje u Bologni. U lipnju 1427. spominje mu se supruga Katarina kao udovica. Njegov sin Galeotti bio je također liječnik; istaknuo se kao profesor medicine u Bologni (1438–53), ali nije slijedio očev primjer u pisanju stručnih rasprava. — Kao profesor u Sieni D. je napisao Consilium ad curam lapidis et podagre (1421), skolastičku raspravu o mokraćnim kamencima i ulozima, pripisujući tim bolestima istu humoralno-patološku etiologiju. Autor je i udžbenika o uroskopiji (1425, sačuvan kao rukopis i tiskana knjiga). Poljski liječnik Stanislav Rozatus objavio je Dominikov traktat De urinis kao školski priručnik za krakovske studente (prvo izdanje tiskano nešto prije 1556, a drugo 1559). Od ostalih poznatih Dominikovih rasprava kojima se služio pri predavanjima važnije su Recepte super nono Almansoris (komentari uz devetu knjigu Rhazesova djela Kitab al-Mansuri), Recepte super tertii Canonis Avicennae (farmakoterapijski izvodi iz treće knjige Avicenina Kanuna), De venenis (sažetak istoimenog djela Petra iz Abana), Introductorium ad curandas febres (upute o liječenju groznica), Contra pestem experientia (praktična razmatranja o postupku s kužnim bolesnicima; sačuvani su samo fragmenti u jednom bolonjskom kodeksu i u djelu Experientia Godefrida de Moscendis) i Liber definitionum medicinalium Galeni ordine alphabetico digestus (latinska preradba pseudogalenskih Definitiones medicae). Neki su rukopisi u biblioteci Medicinske akademije u New Yorku, u bibliotekama Palatina i Casanatense u Rimu, Riccardiana u Firenci, u British Museumu u Londonu te u Državnom arhivu i biblioteci Arhiliceja u Bologni. — D. je jedini hrvatski medicinski i prirodoznanstveni pisac iz XV. st. čija su djela do danas sačuvana. Ona su uglavnom kompilacije u skladu s arabističkom orijentacijom tadašnje europske medicine.
DJELA: Clarissimi doctoris Dominici libellus utilissimus de urinarum significatione, olim desideratus. Sebastiani Sleupneri Epigramma lectori candido (S. l., s. a.). — Clarissimi doctoris libellus utilissimus de urinarum significatione, olim desyderatus (!) studiosae juventuti Poloniae. Craccoviae, Lazarus Andreas impressit 1559².
LIT.: P. Alidosi: I dottori bolognesi di teologia, filosofia, medicina e d’arti liberali. Bologna 1623. — F. M. Appendini: Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei, 2. Ragusa 1803. — U. Dallari: I rotuli dei lettori legisti ed artisti dello Studio Bolognese dal 1384 al 1799, 4. Bologna 1888. — A. Bacotich: Un manoscritto del 1421 del medico raguseo magister Domenici. Archivio storico per la Dalmazia (Roma), 5(1930) IX/52, str. 206–208. — E. P. Vicini: Notizie di medici condotti a Modena nel secolo XV. Modena 1930. — P. Kibre: Hitherto Unnoted Writing by Dominicus de Ragusa (1425–1426). Bulletin of the History of Medicine (Baltimore), 1939, 7, str. 990–995. — M. D. Grmek: Život i djela Dinka Dubrovčanina, srednjevjekovnog liječnika i medicinskog pisca. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 2(1953) str. 217–233. — Isti: Hrvatska medicinska bibliografija, I/2. Zagreb 1970, 11–12. — P. Kibre: Dominicus de Ragusa, Bolognese Doctor of Arts and Medicine. Bulletin of the History of Medicine, 1971, 45, str. 383–386.
Mirko Dražen Grmek (1993)
