DONADINI, Frano Ženko

DONADINI, Frano Ženko, publicist (Korčula, 1. II. 1878 — Zagreb, 9. IV. 1963). Gimnaziju polazio u Splitu, ali je školovanje prekinuo 1894. i zaposlio se kao porezni službenik u Sinju. Službovao u porezno-financijskoj struci u Imotskom, Vrlici, Šibeniku i Benkovcu do 1904, kada se nastanio u Vodicama i postao zemljoposjednik, djelujući u Hrvatskoj čitaonici, Hrvatskom sokolu, Hrvatskoj pučkoj knjižnici i organizaciji Pravaške mladeži. God. 1908. postaje revizorom u ljubljanskoj Zadružnoj zvezi, sudjelujući u osnivanju njezinih mnogobrojnih zadruga po Istri i Dalmaciji, a 1909. revizorom Zadružnoga saveza u Splitu. U organizaciji Zadružne zveze predavao na knjigovodstvenim i zadružnim tečajevima i školama u Ljubljani i hrvatskim obalnim gradovima (1909–41). S Ivanom Puharićem uređivao je u Zadru 1910. list Mladost, a u Splitu 1911/12. Pravi hrvatski sokol. Osnovao je hrvatske sokolske organizacije u Šibeniku, Benkovcu, Vodicama, Murteru i Betini. Služeći vojsku u Körmendu u Mađarskoj (1915/16), u slobodno vrijeme istražuje naseljivanje, zanimanja, jezik i narodne običaje u hrvatskim selima zapadno od Körmenda (S. Krpan). Ostavio je vrijedne zapise o stupnju očuvanosti hrvatskog jezika i mađarizaciji, broju stanovnika, školama, crkvama te zatečenim hrvatskim knjigama, a tu je građu, zajedno sa zapisima nekih narodnih pjesama, objavio u brošuri Hrvati oko Körmenda u Ugarskoj (Split 1916). Bio je ravnatelj drniške Općinske štedionice (1916–18), a u doba sloma Austro-Ugarske Monarhije i član Narodnog vijeća u Drnišu. Od 1922. voditelj je Zadružnog saveza u Splitu, a od 1943. do 1951, kada je umirovljen, djelovao u Savezu hrvatskih seljačkih zadruga, Gospodarskoj slozi i Zadružnoj zvezi. Nakon rata predavao u zadružnim školama u Zagrebu, Opatiji, Varaždinu i Karlovcu (do 1949). — Člancima i raspravama surađivao je u periodicima Hrvatska kruna (1904), Hrvatska riječ (Šibenik 1906), Hrvatski sokol (1907), Hrvatski sokolski kalendar (1907), Hrvatska država (1911, 1918), Mladost (1911), Pravi hrvatski sokol (1911–12), Izvještaj Privremene Radničke komore za Dalmaciju (1922–26), Zadrugar (1922–26), Glasnik Saveza bankovnih činovnika (1924), Hrvatska riječ (Split 1924), Jadranska pošta (1926, 1931), Privrednička riječ (1929), Jugoslovenski Lloyd (1931), Jadranski dnevnik (1935), Hrvatski zadrugar (1937), Nova Hrvatska (1938–39), Hrvatski radiša (1939), Narodna svijest (1939) i Hrvatski glasnik (1940). Pisao o zadrugarstvu, zaduženosti seljaka i seljačkim kreditima u Dalmaciji, zadružnim štedionicama, ekonomskoj krizi 1929. u Dalmaciji, hrvatskim pučkim knjižnicama te povijesti, geografskom smještaju i privredi Drniške i Imotske krajine, doline Neretve te otoka Hvara, Korčule, Visa, Paga i Raba. Istaknuo se i kao folklorist, izdavši zbirku Čobanske pjesme sakupljene po Ravnim kotarima (Dubrovnik 1913), a u rukopisu mu je sačuvana knjiga Dvije stotine šaljivih priča. Djelovao je u Hrvatskoj pučkoj i Hrvatskoj seljačkoj stranci i bio predsjednikom Radničke komore za Dalmaciju (1926–29). God. 1960. primio je za javni rad papinsko odličje Pro Ecclesia et Pontifice.