DONADINI, Ulderiko, književnik (Plaški, 8. IV. 1894 — Zagreb, 10. V. 1923). U matičnoj knjizi rođenih upisan kao Udalrik. U Zagrebu pohađao donjogradsku realnu gimnaziju (1907–12), Gospodarsko-šumarsku akademiju (1912/13) te apsolvirao studij biologije i kemije (1918). Ujesen 1914. odlazi u vojsku u Karlovac, gdje hineći duševnu poremećenost dospijeva u vojnu bolnicu, odakle je potkraj 1915. otpušten kao trajno nesposoban. Otada živi u Zagrebu i bavi se književnim radom. Kraće je bio namjesni učitelj u petrinjskoj preparandiji (1918), predavač u Prvoj realnoj gimnaziji u Zagrebu (1919) i gimnaziji u Vinkovcima, gdje je 1920. razriješen dužnosti te do kraja života ostaje bez stalna zaposlenja. Nakratko boravio u Pragu (1917), Splitu (1918), Beču (1919) i Beogradu (1920). Više se puta liječio u duševnoj bolnici. Bolovao je od sušice i bio žrtva alkohola; umro nakon pokušaja samoubojstva. — Javio se pjesmama u srednjoškolskom listu Pobratim (1908–09); bio je član gimnazijskoga književnog društva »Vila« (1911/12), književno polemizirao s A. Cesarcem, a za đačkog štrajka 1912. držao političke govore. Pripadao je bohemskom krugu zagrebačkih umjetnika jugoslavenskog određenja. Donadinijeva osobna nesređenost obilježila je i njegov književni rad; u tematici, motivima i stilu primjećuje se stvaralačka nedisciplina istodobno s istinskim nadahnućem. U književnost je ušao knjigom kraćih proza Lude priče, koja se tematski nastavlja na bizarne i fantastične motive Matoševe i Kamovljeve novelistike. U noveli Đavo gospodina Petrovića, u liku ekscentrična junaka, već je vidljiv autobiografski trag koji će dominirati u svim proznim i dramskim radovima. U ovećoj noveli Dunja sjedinio je fantastiku, lirski impresionizam i realističko pripovijedanje s pomacima prema egzistencijalnoj tematici (B. Donat). Iracionalne situacije i dijabolični junak (Donadinijev dug F. M. Dostojevskom) posve su prevladali u sižejima njegovih romana Sablasti, koje je preradio pod naslovom Bauk, i Vijavica, na temelju koje piše dramu Bezdan. U njima preosjetljiva i podvojena svijest istodobno pripada književnoj fikciji kao i piščevu samoispovijedanju. Snažnu oporbu prema malograđanskom moralu usadio je u autobiografski roman Kroz šibe. U tom se djelu također pretapaju društveno, etičko i metafizičko. U kazališnim tekstovima zrcali se Donadinijeva sposobnost uočavanja »dramskih sukoba i suprotnosti« u »društvenom i metafizičkom čovjeku« (Donat). U njima je sjedinio pokušaj realističnoga dramskog prikazivanja s primjesama ekspresionizma, a katkada i naturalizma. Drama Bezdan praizvedena je u zagrebačkom kazalištu 1919, kada je za nju dobio i Demetrovu nagradu, a 1920. u Ljubljani i Osijeku. Odgovarajući na optužbe da se u njoj narugao bivšem socijalistu J. Demetroviću i njegovoj supruzi Zofki Kveder, objavljuje brošuru O mom — nemoralu, i moralu — gospodina Jurja Demetrovića. Drama Igračka oluje (1920) nije prikazana na pozornici. Jednočinka Gogoljeva smrt, bliska simbolističko-metafizičkom kazalištu, postavljena je u Osijeku (1920, 1924), u beogradskom Akademskom pozorištu (1924), Varaždinu (1924, 1981), zagrebačkoj Državnoj glumačkoj školi (1927), koja je prikazuje u Čehoslovačkoj na prvom gostovanju jednoga hrvatskog dramskog ansambla u inozemstvu, te u Sarajevu (1927, 1944) i na zagrebačkoj TV (1964). B. Hećimović tu dramu naziva nezaobilaznom vrijednošću hrvatske dramske književnosti između dvaju ratova, dokazom Donadinijevih neiskorištenih dramskih mogućnosti. D. je izdavao, uređivao i uglavnom svojim prilozima ispunjivao jedan od glavnih časopisa književne avangarde Kokot (1916–18) i u 14 brojeva tiskao više programskih članaka, kritika, polemika, pamfleta, recenzija, pjesama te proznih i dramskih tekstova. Potpisivao se također Udalrik, Tomadini, Golem, U. Donadini-Donatović, U. D., -ud-, P-ro. Knjigu Kamena s ramena sastavio je od predavanja, kritika, feljtona i glosa. To su polemični i satirični tekstovi polihistorijskih interesa; u književnim kritikama ima tragova ekspresionističke poetike, ali i isključivih sudova. Iako se nastavljaju na Matoševu polemičnu kritiku, nedostaje im erudicije i stilske vještine. Donadinijeve pjesme pretežito su ostale u rukopisu (17 ih je objelodanjeno u Kolu 1966). Napisao je i nekoliko političkih članaka u splitskom listu Novo doba (1918), u kojima se oduševljavao jugoslavenskom monarhijom; razočaran događajima u novoj državi prestaje pisati o politici. U ostavštini, koju čuva obitelj, ostala je neizvedena drama Strast (dvije nepotpune verzije) te Bilježnica s književnim skicama, različnim tekstovima i zapisima. Donadinijev ljudski i književni lik umjetnički je nadahnuo slikara M. Trepšea te književnike A. Cesarca, A. B. Šimića, G. Krkleca, J. Kosora, M. Krležu, I. Nevistića, D. Angjelinovića, D. Jelačića Bužimskog i dr. Kao naš prvi samonikli ekspresionist D. je svojim najboljim radovima značio prijelaz od Matoševa impresionističkog artizma prema društveno i psihološki produbljenoj prozi ekspresionizma. U njegovim se djelima prepoznaju stvaralački prerađeni tragovi svjetskih uzora (Dostojevski, S. Przybyszewski, H. Ibsen, E. A. Poe, A. T. Hoffmann, N. V. Gogolj i dr.). Usprkos nekontroliranoj opsjednutosti istim temama, ponajviše moralnim i egzistencijalnim krajnostima, D. je dotaknuo jedan od »dominantnih oblika moderniteta u književnosti dvadesetih godina« (Donat) i iskazao svoj osjećaj za dramsko kao najjaču crtu književnog dara.
DJELA: Lude priče. Zagreb 1915. — Kamena s ramena. Zagreb 1917. — Sablasti. Zagreb 1917. — Vijavice. Zagreb 1917. — Bezdan. Zagreb 1919. — O mom — nemoralu, i moralu — gospodina Jurja Demetrovića. Zagreb 1919. — Gogoljeva smrt. Kritika, 2(1921) 2, str. 23–41. — Igračka oluje. Zagreb 1921. — Kroz šibe. Zagreb 1921. — Bauk. Zagreb 1922. — Novele, romani, drame, kritike i eseji. Zagreb 1968. — Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 85. Zagreb 1970, 355–511. — Potpuniju bibliografiju radova vidi u: A. Franić, Ulderiko Donadini. Rad JAZU, 1972, 365, str. 734–744.
LIT.: V. Jurković (J-k-ć): Donadinijeve Lude priče. Hrvatska prosvjeta, 2(1915) 1, str. 118–119. — A. Milčinović (A. M.): U. Donadini, Lude priče. Savremenik, 10(1915) 5/6, str. 238–239. — J. Benešić (J. B-ć): Donadini – Sablasti. Savremenik, 12(1917) 4, str. 272. — K. Häusler (Discipulus): Donadinijeve Lude priče. Grič, 1(1917) 1, str. 73–78. — N. Milićević: Povodom jednoga romana. Hrvatska prosvjeta, 4(1917) 4, str. 389–391. — D. Prohaska (Dr. D. P.): U. Donadini, Sablasti. Hrvatska njiva, 1(1917) 15, str. 266–267. — Isti: »Kokot«. Ibid., 20, str. 343–345. — I. Andrić (Res.): U. Donadini, Kamena s ramena. Književni jug, 1(1918) 2, str. 86. — M. Kašanin: Ulderiko Donadini, Vijavice. Savremenik, 13(1918) 1, str. 44–45. — J. Matošić: U. Donadini, Kamena s ramena. Jutarnji list, 7(1918) 31. I, str. 6. — B. Livadić (ld): Dvije domaće premijere. Obzor, 60(1919) 9. V, str. 4. — D. Prohaska: »Bezdan«. Jugoslavenska njiva, 3(1919) 20, str. 322–323. — A. B. Šimić: Literarni nametnici. Vijavica, 2 (1919) 5/6, str. 311–312. — G. Krklec: Roman i njegov autor (predgovor u: U. Donadini, Kroz šibe. Zagreb 1921). — V. Jurković: Donadinijev »Bauk«. Kritika, 3(1922) 8/9, str. 402–403. — S. Batušić: Ulderiko Donadini. Skica za studiju. Vijenac, 1(1923) 22, str. 425–429. — G. Krklec: Ulderiko Donadini. Srpski književni glasnik, NS, 1923, IX/4, str. 319–320. — (M. Krleža): Četiri mrtva književnika. (O mrtvima istinu!). Književna republika, 1(1923) 1, str. 37. — A. B. Šimić: Donadini. Savremenik, 18(1923) 5, str. 257–258. — M. Ujević: Opaske o Ulderiku Donadiniju. Hrvatska prosvjeta, 10 (1923) 10, str. 441–446. — M. V. Bogdanović (M. V. B.): Dve domaće drame. Srpski književni glasnik, NS, 1924, XI/7, str. 537–538. — M. Crnjanski: »Gogoljeva smrt«. Comoedia, 2(1924) 12, str. 11–12. — I. Nevistić: Ulderiko Donadini, Studija o književnom razlomku. Vijenac, 3(1925) IV/4, str. 116–121; IV/5, str. 146–152; IV/6, str. 181–186; IV/7–8, str. 222–226. — (M. Krleža): Donadini, Dostojevski i Ivan Nevistić. Književna republika, 4(1927) 3/4, str. 219–224. — M. Katić: Književna ostavina U. Donadinija. Novosti, 33(1939), Pr., str. 15. — E. Čolaković: Kazalište. Hrvatska misao, 2(1944) 6/7, str. 201–204. — V. Jurčić: Vijavice nad stranputicom (uz 50-godišnjicu rođenja književnika Ulderika Donadinija.) Ibid., str. 160–167. — M. Selaković: Nemirna orijentacija Ulderika Donadinija. Republika, 8(1952) 8, str. 115–121. — S. Vereš: Otrovno cvijeće Ulderika Donadinija. Krugovi, 4(1954) 5, str. 380–388. — M. Šicel: Hrvatska književnost u I svjetskom ratu. Ibid., 8(1958) 9, str. 570–571. — A. Franić: Donadinijev »Kokot« u ogledalu polemike. Književnik, 3(1961) 25, str. 95–112. — B. Hećimović: Tri objavljene i jedna neobjavljena drama Ulderika Donadinija. Ibid., 23, str. 547–556. — A. Franić: Uz pjesme iz ostavštine Ulderika Donadinija. Kolo, 4(124)(1966) 11, str. 530. — Ć. Čulić: Donadini u ogledalu svoga djela. Mogućnosti, 16(1969) 6, str. 682–692. — A. Muljačić: Odraz F. M. Dostojevskog na Donadinijevu knjigu »Kamena s ramena«. Zadarska revija, 19(1970) 5, str. 546–549. — M. Selaković: U. Donadini, Izabrana djela (predgovor). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 85. Zagreb 1970, 337–347. — A. Franić: Ulderiko Donadini (1894–1923). Rad JAZU, 1972, 365, str. 497–752. — I. Dekanović: Ulderiko Donadini ili posvemašnje ozbiljenje zlokobnog mita (o pedesetoj obljetnici smrti). 15 dana, 16(1973) 8, str. 26–29. — S. Ž. Marković: Ideja društvene angažovanosti u književnosti između dva rata. Književnost i jezik, 20(1973) 3/4, str. 13–20. — D. Ređep: Mladić i knjiga. Odjek, 27(1974) 1, str. 1–15. — N. Ivanišin: Evropski okvir hrvatskoga lirskog ekspresionizma. Radovi. Filozofski fakultet — Zadar, 13(1974–75) 13, str. 181–212. — B. Hećimović: Ponovno o trima objavljenim i jednoj neobjavljenoj drami Ulderika Donadinija. Forum, 14(1975) 10/11, str. 709–730. — Z. Posavec: Načela ekspresionizma. 15 dana, 18(1975) 6, str. 21–27. — B. Hećimović: 13 hrvatskih dramatičara. Zagreb 1976, 265–292. — R. Vučković: Futurističko- -ekspresionistička shvatanja Ulderika Donadinija. Godišnjak Instituta za jezik i književnost u Sarajevu, 5(1976) 5, str. 147–163. — I. Dekanović: Dvojnik. 15 dana, 20(1977) 4/5, str. 40–46. — N. Batušić: Pokušaj tematsko-dramaturgijske analize Donadinijeve drame Gogoljeva smrt. Scena, 16(1980) 4, str. 56–62. — I. Buzov: Ulderiko Donadini — Feniks bez prava na povratak. Vidik, 27(1980) 3/4, str. 139–144. — T. Maštrović: Ulderiko Donadini kao dramatičar. Mogućnosti, 29(1982) 1/2, str. 136–191. — B. Donat: Ulderiko Donadini. Zagreb 1984. — I. Mrduljaš: Dramski vodič. Zagreb 1984. — B. Senker: Hrvatska drama 20. stoljeća, 1. Split 1989. — Opširniju lit. vidi u: A. Franić, Ulderiko Donadini. Rad JAZU, 1972, 365, str. 744–751.
Ante Franić i Redakcija (1993)