DOVEČER, Antun

DOVEČER, Antun (Douetscher), slikar (? — ?, 1783/84). Životni mu put nije poznat. Pretpostavka L. Šabana da je Slovenac, nije potvrđena. Između 1778. i 1784. posjedovao je kuću u Ormožu i vinograd u okolici. Zasad su poznata samo njegova djela u Hrvatskom zagorju, gdje se spominje 1774. i 1779, no vjerojatno je već 1771. za grofove Erdődy slikao zidne i štafelajne slike u dvorskoj kapeli u Ivancu (uništene). Izradio je dvije oltarne slike za kapelu Sv. Tome (1774) i dio zidnih slika u župnoj crkvi Sv. Martina u Donjoj Voći (oko 1775) te zidne slike u župnoj crkvi Sv. Magdalene u Ivancu, uz koje je, prema I. Kukuljeviću Sakcinskom, bila signatura Ant. Douetscher Pinxit 1779 (uništena u pregradnji 1894). Prema vizitacijskim izvješćima iz 1780. i 1808, u toj su crkvi slikama bili pokriveni zidovi i svod, od čega su pri posljednjoj obnovi otkriveni samo fragmenti. D. je možda autor dijela zidnih slika u župnoj crkvi u Donjoj Višnjici. Signirana i datirana oltarna slika Sv. Izidora u Donjoj Voći (svetac u baroknoj nošnji hrvatskog plemića, smješten pred krajolik sa stadom) i slika Sv. Notburge s istog oltara predstavljaju Dovečera kao solidna baroknog slikara s razvijenim smislom za portret. Iste osobine uočljive su na likovima Sv. Ivana Nepomuka i Sv. Franje Ksaverskoga na zidnim slikama u Ivancu, a na temelju stilskih srodnosti mogu mu se pripisati i dijelovi zidnih slika u župnoj crkvi u Donjoj Voći. Krajolik na slici Sv. Izidora te fragmenti krajolika i cvjetnih festona iz Ivanca po svome rokoko ugođaju uvršćuju Dovečera među umjetnike zagorsko-štajerskoga slikarskog kruga, u kojih se, pod utjecajem štajerskog slikara A. Lerchingera, postupno gube posljednji tragovi pavlinske slikarske tradicije. Po tim se obilježjima slikarovo umjetničko formiranje čvršće povezuje s područjem oko Sutle, pa njegov još nedefinirani opus pripada posljednjem plodnom razdoblju hrvatskog baroka.