DOVNIKOVIĆ, Borivoj

traži dalje ...

DOVNIKOVIĆ, Borivoj, filmski redatelj, scenarist, animator, karikaturist, strip-crtač i grafički dizajner (Osijek, 12. XII. 1930). Umjetničko ime Bordo. Gimnaziju pohađao u Beogradu, Požarevcu i Osijeku. God. 1949. upisuje u Zagrebu studij na Akademiji likovnih umjetnosti, koju napušta sljedeće godine da bi se, na poziv F. Hadžića, uključio u projekt stvaranja prvoga hrvatskog profesionalnog crtanog filma (Veliki miting, braća N. i W. Neugebauer, 1951). Zatim je crtač i animator u »Duga-filmu«, »Interpublicu« i »Zagreb-filmu«. Usporedo je novinar u Kerempuhu, Ježu i Vjesniku u srijedu (do 1958). Za prvi autorski projekt Lutkica (1961) dobio je počasnu diplomu u Acapulcu. Majstor je psihološke animacije te autor duhovitih gegova, individualiziranih karaktera i uvjerljivih situacija. Jedan je od prvaka ne samo Zagrebačke škole crtanog filma, već europske i svjetske animacije. Ističu se filmovi: Bez naslova (1964, nagrade u Beogradu i Oberhausenu), Kostimirani rendez-vous (1965, nagrada u Columbusu i New Yorku), Znatiželja (1966, nagrade u Leipzigu i Krakovu), Krek (1967, nagrade u Beogradu i Berlinu), Ljubitelji cvijeća (1970, nagrade u Krakovu, Bilbau, Hollywoodu i Trstu), Putnik drugog razreda (1973, nagrade u Zagrebu, Beogradu, Teheranu, Londonu, Chicagu i Beču), N. N. (1976, nagrade u Beogradu i Espinhu), Škola hodanja (1978, nagrade u Zagrebu, Beogradu, Oberhausenu i San Antoniju), Jedan dan života (1982, nagrade u Beogradu, Chicagu i Varni), Uzbudljiva ljubavna priča (1989, nagrade u Beogradu, Annecyju, Bourg-en-Bresseu i Trevisu). Od 1976. u časopisu Filmska kultura piše i crta instruktivnu seriju Škola animacije, objavljena kao knjiga Škola crtanog filma 1983. U organiziranju Svjetskog festivala animiranih filmova u Zagrebu sudjeluje od njegova početka (1972), a 1978–90. predsjednik je Programskog odbora te njegov direktor; 1977–82. član je Izvršnog odbora ASIFA-e. Retrospektive filmova imao u Parizu, Lucci, Moskvi, Erevanu, Varni, Barceloni, Pragu i Tampereu. Karikaturom i ilustracijom bavi se od 1949. Stripove objavljivao u Horizontovu zabavniku, Petku, Plavom vjesniku, Vjesniku i dr. Kao grafički dizajner i ilustrator dobio 1978. u Chicagu nagradu za filmski plakat, a 1990. Nagradu »Ivana Brlić-Mažuranić« za ilustraciju dječje knjige.

LIT.: P. Volk: Estetika moderne animacije. Beograd 1970. — R. Holloway: Z is for Zagreb. London—New York 1972. — R. Munitić: O animaciji. Beograd 1973. — Isti: Borivoj Dovniković. Umetnost, 1975, 44, str. 97–99. — Isti: U traganju za savršenstvom. Mogućnosti, 24(1977) 8/9, str. 903. — G. Bendazzi: Topolino e poi. Milano 1978. — Zagrebački krug crtanog filma, 1–4. Zagreb 1978–1986. — V. Krulčić: Hrvatski poslijeratni strip. Pula 1984. — R. Munitić: Tucanje dinosaura. Split 1984. — N. Pata: Život u fantaziji crtanog filma. Zagreb 1984. — I. Škrabalo: Između publike i države. Povijest hrvatske kinematografije 1896–1980. Zagreb 1984. — P. Volk: Istorija jugoslovenskog filma. Beograd 1986. — Đ. Mišković: Spas u zadnji čas. Večernji list, 34(1990) 13. XI, str. 13. — Nagrada »Ivana Brlić-Mažuranić« za 1990. godinu. Umjetnost i dijete, 22(1990) 5/6, str. 408–409.
 
Mirko Šeper (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DOVNIKOVIĆ, Borivoj. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 22.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/dovnikovic-borivoj>.