DRAGANIĆ VRANČIĆ, Jeronim

DRAGANIĆ VRANČIĆ, Jeronim (Petar Jeronim), opat (Šibenik, 7. VI. 1738 — Zlosela, danas Pirovac, 12. III. 1821). Sin Frana Draganića, utemeljitelja grane Draganić Vrančić. Studirao pravo u Padovi 1756–58. Tamo je bio član u Accademia de’ Ricoverati i stekao mnogo prijatelja, među kojima talijanskog pisca i prevodioca Melchiora Cesarottija te biologa i putopisca A. Fortisa (koji ga je posjetio za svoga puta po Dalmaciji) i s njima se mnogo godina dopisivao. Za svećenika ga je zaredio porečki biskup Gasparo di Nigri u Veneciji 1761. U domovini nije sudjelovao u crkvenom životu, iako mu je bila ponuđena i biskupska čast. U javnom je životu imao vrlo malo udjela. God. 1797. za pobune u Šibeniku nakon pada Mletačke Republike nastojao je oko smirivanja svojih kolona i okolnog stanovništva. Živio je na obiteljskom posjedu u Zloselima i bavio se unapređivanjem poljodjelstva, a da je bio uspješan svjedoči pismo dvorskoga komesara u Dalmaciji Petra Goëssa (1804) o uzgoju maslina, u kojemu je Jeronim imao zapaženih rezultata (objavio V. Miagostovich s pismima Goëssa 1803. i guvernera Dalmacije T. Bradyja 1805. o pomoći koju je pružio stanovnicima na svom području u doba gladi 1802/03). Generalni providur Dalmacije za francuske vladavine V. Dandolo uputio mu je u listu Kraglski Dalmatin (1807, 17. I) otvoreno pismo o koristi uzgoja krumpira s molbom da pomogne uzgoj toga povrća u Dalmaciji (Visko Dandolo gospodinu opatu Jeronimu Draganichiu: Naçin za odminiti, i joschie posve odbignuti xalosne plode od glaada). Dandolo ga je čak 1807. imenovao nadzornikom bogoštovlja (Ispettore per il culto) na šibenskom području, a s njim se i dopisivao (pisma koja mu je pisao Dandolo 1807. objavio je V. Miagostovich). I. Kreljanović Albinoni uputio mu je također jedno otvoreno pismo (Kraglski Dalmatin, 1806, 1. XI), u kojemu piše o V. Dandolu kao piscu s područja poljodjelstva. Zanimao se i za prirodne znanosti. S talijanskim geologom i profesorom mineralogije u Padovi Giovannijem Arduinom objavio je rad Memoria ed analisi di una nuova sorgente d’acqua scoperta in Dalmazia, nel colle di Machirina, presso Sebenico (Nuovo giornale d’Italia, 1795, 4). Pratio je i razvoj filozofske misli svojega doba i bio dobar poznavalac djela Voltairea i J. J. Rousseaua. Svoje ideje iznio je u višegodišnjem dopisivanju (od 1813) sa šibenskim piscem i prevodiocem Antom Marinovićem (priopćio V. Miagostovich u Il Nuovo cronista di Sebenico, Trst 1893–98), a komentirao ih je i analizirao N. Tommaseo. Istom piscu poslužilo je jedno njegovo pismo nekom prijatelju kao inspiracija za pjesmu u prozi Il Naufragio (objavljena u Tommaseovu djelu Memorie poetiche..., Venecija 1838). Jeronimova pismena ostavština i korespondencija čuvala se u XIX. st. u obitelji (V. Miagostovich). Njegovo pismo barunu Antunu Kneževiću iz Šibenika, pisano 10. III. 1809, pohranjeno je u Zbirci rijetkosti NSB u Zagrebu.