DRAGOMANOVIĆ, Josip

DRAGOMANOVIĆ, Josip, prevoditelj i kulturni djelatnik (Komarnica kraj Nove Gradiške, 1828 — Nova Gradiška, 1908). Šest razreda gimnazije svršio u franjevaca u Požegi, sedmi (filozofiju) nastavio u zagrebačkom Nadbiskupskom sjemeništu. God. 1848–51. službovao pri 8. vojno-graničarskoj pješačkoj pukovniji u Novoj Gradiški i postigao časnički čin. Hoteći nastaviti bogoslovlje, vraća se u Zagreb, no bude odbijen, te u potrazi za službom dolazi u Sarajevo. Zauzimanjem franjevca Lovre Karaule primljen je 1851. kao prevoditelj u službu austrijskoga generalnog konzula Dmitra Atanackovića. God. 1862. premješten je u Mostar, 1872. imenovan vicekonzulom u Prévezi u Grčkoj, a sljedeće godine u Livnu. Ujesen 1878. dodijeljen je Zemaljskoj vladi, potom postaje kotarskim predstojnikom u Ljubinji i Žepču. Nakon umirovljenja 1890. nastanio se u Novoj Gradiški. — Kao dobar poznavatelj njemačkoga, francuskoga i talijanskoga te turskoga, arapskoga i perzijskoga jezika, brzo se uzdignuo od prevoditelja i tumača istočnih jezika do visokih činovničkih službi. Za boravka u Mostaru s konzulom Pavlom Reljom, biskupom A. Kraljevićem i Franom Milićevićem uspio je, uz pomoć bečkih veza Franje Pljehačeka, kancelara konzulata u Bosni, nabaviti malu tiskaru, koja je predana na upravu franjevcima. God. 1870. preveo je te djelomice preradio i dopunio tursku slovnicu Kavâ’idi Osmânije Mehmeda Fuada i Ahmeda Dževdeta, posvetivši je Kraljeviću. Djelo je bilo namijenjeno pravopisnoj izobrazbi školske svećeničke mladeži u Bosni, a H. Kreševljaković tvrdi da je tiskano 1873. u Vilajetskoj štampariji u Sarajevu. U literaturi se navodi da je 1882. preveo na turski privremeni obrambeni zakon po nalogu ministarstva. Za osobite zasluge u obnovi crkava te zapuštenih pučkih škola i prosvjete u Hercegovini papa Pio IX. odlikovao ga je 1872. Redom Sv. Silvestra pape.