DRAGONJA (Dragdigna, Draghigna, Dragohna), bosanski biskup (u pol. XII. st. — o. 1217). Živio je u vrijeme kada se u Bosni za bana Kulina počelo širiti dualističko vjerovanje. Zbog toga papa Inocent III. nije odmah popunio ispražnjenu bosansku biskupsku stolicu. Po papinu nalogu dubrovački nadbiskup Leonard pohodio je 1206. sufraganske biskupije, među kojima je tada bila i ona u Bosni. Iz Rastićeve Dubrovačke kronike nije jasno je li bosanska dijeceza tada dobila novog biskupa, kako navodi L. Petrović, ili se još uvijek tražila prikladna osoba izvan zemlje, kako je to papi predlagao legat Ivan de Casamaris. Svakako, mjesto stranca (quod aliquis Latinus ibi poneretur) biskupom je u Bosni izabran D., domaći čovjek iz reda glagoljaškog svećenstva. Prema S. M. Crijeviću, on je došao 1209. u Dubrovnik, gdje mu je nadbiskup Leonard kao njegov metropolit podijelio biskupski red. Kako je za prvih godina Dragonjina biskupovanja dualističko vjerovanje u njegovoj dijecezi ponovno uzelo maha, odlučio je 1212. nadbiskup Leonard da uz njegovu pomoć poduzme odlučnu akciju te iz bosanske države protjera »patarenske krivovjerce«, za koje se kaže da su slobodno ispovijedali svoju vjeru i propovijedali svoj nauk. Prema istom izvoru, akcija je bila uspješna i »krivovjerci« se više ne spominju do kraja Dragonjina biskupovanja. Prema Rastiću, dalo bi se zaključiti da je i D. s ostalim sufraganima dubrovačkog nadbiskupa osobno sudjelovao u radu IV. lateranskog sabora 1215, ali tu tvrdnju danas više nije moguće izvorima potkrijepiti. Vrijeme Dragonjina biskupovanja obilježava visok stupanj vjerske snošljivosti na čitavom području njegove dijeceze.
LIT.: S. M. Crijević: Sacra Metropolis Ragusina, I/1 (rkp., str. 129–131). — D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 45. — Dž. Rastić (J. Resti): Chronica Ragusina. Zagrabiae 1893, 74–76. — A. Hoffer: Dva odlomka iz povećeg rada o kršćanskoj crkvi u Bosni. Spomen knjiga iz Bosne. Sarajevo 1901, 73. — J. Šidak: Problem »bosanske crkve« u našoj historiografiji od Petranovića do Glušca. Rad JAZU, 1937, 259, str. 140. — V. Ćorović: Historija Bosne, 1. Beograd 1940, 185–186. — K. Draganović: Katolička crkva u sredovječnoj Bosni (u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Sarajevo 1942, 214). — M. Perojević: Ban Borić i ban Kulin. Ibid., 752. — Ć. Truhelka: Bosanska narodna (patarenska) crkva. Ibid., 773. — E. Gašić: Brevis conspectus historicus dioecesium Bosniensis-Diacovensis et Sirmiensis. Essekini 1944, 11. — D. Kniewald: Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. Rad JAZU, 1949, 270, str. 142. — L. Petrović: Kršćani bosanske crkve. Dobri pastir, 3(1953) 1/4, str. 91, 180. — J. V. A. Fine: The Bosnian Church: A New Interpretation. A Study of the Bosnian Church and Its Place in State and Society from the 13th to 15th Centuries. New York—London 1975, 134–135. — F. Šanjek: Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistički pokret u srednjem vijeku. Zagreb 1975, 64, 74. — Isti: Les chrétiens bosniaques et le mouvement cathare aux 12e-15e siècles. Paris—Louvain 1976, 52, 65. — K. Jireček: Istorija Srba, 1. Beograd 1978, 129. — D. Dragojlović: Krstjani i jeretička crkva bosanska. Beograd 1987, 130. — S. Ćirković: Bosanska crkva u bosanskoj državi (u: Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, 1. Sarajevo 1987, 200).
Franjo Šanjek i Pejo Ćošković (1993)
