DRAŠKOVIĆ, Nikola, diplomat (?, druga pol. XVI. st. — ?, poslije 1610). Njegovo podrijetlo i obiteljska pripadnost nisu pouzdano utvrđeni. Stariji pisci (I. Kukuljević) misle da je potekao iz ličke grane Draškovića, a noviji (V. Klaić i J. Radonić) da je bosanski plemić. God. 1606. odlazi u Rim da bi dobio potporu za oslobođenje bosansko-hercegovačkih kršćana od turske vlasti. God. 1609. sprema se ponovno u Rim u istoj misiji s proširenim programom da se od Turaka oslobode još Lika i Krbava. Tom prilikom nosi preporučena pisma nadvojvode Ferdinanda, hrvatskog bana T. Erdődyja, ninskog biskupa B. Mandevija, kapetana G. Stjepanovića i mnogih ličkih glavara i knezova. U misiji ga je pratio lički plemić Tomo Milčić. D. je trebao krenuti u Rim sa skopskim biskupom D. Andrijaševićem, koji je dobio potporu za oslobodilačku akciju od bečkog Dvora i gradačkog nadvojvode. Zbog razmimoilaženja između Andrijaševića i papinskog legata I. Salvaga u Grazu, potonji je u pismu kardinalu S. Borgheseu cjelokupnu Draškovićevu akciju označio pothvatom skupine varalica. Draškovića je bolest zadržala u Rijeci te je pismom od 29. III. 1610. obavijestio papu da ne može osobno doći u Rim već da sa svim preporukama šalje svojeg suputnika biskupa Andrijaševića.
LIT.: A. Theiner: Vetera monumenta Slavorum Meridionalium historiam illustrantia, 1. Romae 1863; 2. Zagrabiae 1875. — I. Kukuljević Sakcinski: Glasoviti Hrvati prošlih vjekova. Zagreb 1886, 173–174. — J. Radonić: Rimska kurija i južnoslovenske zemlje od XVI do XIX veka. Beograd 1950. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1973, 581.
Mladen Švab (1993)
