DUJAM (Duimus, Duymus), hvarski biskup (? — Hvar, 1304). Spominje se kao hvarski biskup od 1287. te u ispravi benediktinskog samostana Sv. Silvestra na Biševu iz 1289, u kojoj se od hvarske općine traži da vrati sokolove za lov koji su bili uhvaćeni na otoku Biševu, vlasništvu samostana Sv. Silvestra »de iure et gratia papali«. Za Dujmova biskupovanja otoci Korčula i Mljet odijelili su se od Hvarske biskupije. Korčulani su od pape Bonifacija VIII. zatražili vlastitog biskupa i dobili ga kada je stonski biskup I. Krusić, koji nije mogao živjeti u Stonu, 1300. sjedište biskupije prenio u Korčulu. O tome je sklopljen ugovor između biskupa Krusića i izaslanika korčulanske općine u dominikanskom samostanu u Dubrovniku na poč. lipnja 1300, a Dujmovo protivljenje bilo je uzaludno jer je papa Bonifacije VIII. odobrio ugovor 1301. Hvarskom biskupijom upravljao je vjerojatno do 1303 (prema Smičiklasu 19. VI. 1303. zabilježen je Vito kao hvarski i brački biskup). Prema C. Eubelu umro je 1304.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 249. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 6. Zagreb 1908, 601, 651; 8. 1910, 50. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1913², 398. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 2. Split 1964. — G. Novak: Hvar kroz stoljeća. Zagreb 1972³. — J. Lučić: Pelješac od dolaska Slavena do potpadanja pod vlast Dubrovačke Republike. Pelješki zbornik, 2(1980) str. 37. — A. Dračevac: Ponovno osnivanje Katoličke biskupije u Stonu. Zbornik radova u čast 650. obljetnice planske izgradnje Stona i Malog Stona. Ston 1987, 77–90.
Ante Dračevac (1993)
