DUJAM (Domnius), kotorski biskup (?, u pol. XIII. st. — ?, oko 1326). Započeo je biskupsku upravu u Kotorskoj biskupiji oko 1280, jer 1281. posvećuje crkvu Bl. Djevice Marije, koju je u mjestu Priskova sagradio Heinz de Bibanis i opskrbio potrebnim inventarom i posebno vrijednim relikvijarom te predao dubrovačkim dominikancima. D. je 17. X. 1285. potvrdio darovnicu, a 1289. posvetio je crkvu Sv. Nikole u Kotoru, koju je sagradio Balduin Drago. Za njegova biskupovanja 1321. Kotorani doniješe zakon o mirazu za djevojke koje žele poći u samostan. Kao papin izaslanik, skupa s trebinjsko-mrkanjskim biskupom Nikolom, D. je 21. XII. 1325. predao dubrovačkom nadbiskupu Tomi palij u znak metropolitanske vlasti. U veljači i ožujku 1324. bio je u Rimu te na povratku u Kotor, kao »pauper et indigens«, dobio pomoć od 40 florina.
LIT.: D. Farlati i G. Coleti: Illyricum sacrum, 6. Venetiis 1800, 440, 442–443. — Schematismus seu status personalis et localis Dioecesis Catharensis. Ragusii 1907, 24. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 1. Monasterii 1913², 177. — P. Butorac: Teritorijalni razvitak Kotora. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 10–11(1961–62) str. 63. — K. Jireček: Istorija Srba, 2. Beograd 1978, 264.
Ante Dračevac (1993)
