DUJMOVIĆ

DUJMOVIĆ, obiteljsko ime dvaju plemićkih rodova nastanjenih na otoku Braču, od kojih je prvi pripadao izvornom bračkom plemstvu. Taj se rod u dokumentima navodi u oblicima Doimi, Duimovich, Doymi, Dumovich. Juraj (Georgius Duimovich) bio je jedan od šestorice bračkih plemića (nobilium et sapientium virorum) izabranih od Velikog vijeća u komisiju koja je sastavila četvrtu knjigu bračkog Statuta 1375. Vjerojatno je isti Juraj (Georgius Doimi) bio član bračkog izaslanstva bosanskom kralju Tvrtku, koji je 22. VII. 1390. u gradu Sutjesci potvrdio Bračanima sva stara prava. Obitelj se spominje u dvama popisima izvornoga bračkog plemstva 1657; prvi je 26. V. predočio mletačkom Senatu brački izaslanik Trifun Mladineo, a drugi je uvrstio u svoj izvještaj iz iste godine generalni providur za Dalmaciju i Albaniju Antonio Bernardo. U župnim knjigama u Supetru na otoku Braču zabilježena je obitelj i 1677. U istom gradu spominje se 1625. više Dujmovića pučana, regrutiranih za veslače na bračkoj galiji. U popisu predstavnika pučana, koji su se 1729. sastali radi ponovne gradnje izgorjele župne crkve Sv. Petra u Supetru, zabilježeni su paron Luka Dujmović i braća Dujmovići (crkva je građena između 1733. i 1738, proširena 1887; plemići su imali u gradu crkvicu Sv. Martina). Pučani Dujmovići spominju se od XVI. st. i u Škripu na otoku Braču. Nakon 1700. nastanila se u Supetru, na posjedima izumrlih bračkih plemića Dujmovića, plemićka obitelj Dujmović iz Poljica. Prema predanju ti su Dujmovići potomci Dujma Ugrinovića, sina Ugrina Rajčića i unuka Jurja Rajčića, koji se iz prekovelebitske Hrvatske doselio u Poljica oko 1350 (I. Pivčević, M. Pera; A. Pavić navodi da se Juraj Rajčić doselio 1242, kada kralj Bela III (IV) nakon provale Tatara dolazi u Dalmaciju). U rodoslovlju obitelji (spominje ga Pavić), naveden je 1757–59. i Miho Dujmović od Ehrenheima, kapetan u sedmogodišnjem ratu 1756–63, koji je postao vitezom i poslije bio zapovjednik 2. otočke graničarske regimente sa sjedištem u Otočcu, gdje se kao članovi vojničke posade spominju u XVII. st. Tomo Dujmović (Duimouiz, 1658) i desetar Marko Dujmović (1696). Neki pisci (S. Pavičić) navode da su se Dujmovići doselili u Otočac u drugoj pol. XVI. st. iz Senja, gdje je u popisu vojničke posade 1540. zabilježen Luka Dujmović (Doymouitsch), a 1698. spomenut Šime Dujmović. Drži se (Pavić) da je grb obitelji, publiciran u tiskanim grbovnicama (C. G. F. Heyer, I. Bojničić), podijeljen kapetanu Mihi Dujmoviću iz XVIII. st., za što nema potvrde. Taj se grb razlikuje od grba Dujmovićâ nastanjenih do XVIII. st. u Supetru na Braču, a bio je zajednički još nekim poljičkim plemićkim obiteljima. U supetarskim župnim knjigama zabilježeni su Dni comitis Joannes Dujmovich (1752), Dni capitanei Dujmovich (1757) te nobilis Dr. Co: medicus Joannes Dujmovich (1759), koji se 1753. spominje kao sin konta Mihovila u splitskim maticama vjenčanih (oženio se Marijom Viktorijom Dinarčić). U popisu Ispisanje prisvitle gospode provincije poljičke godišća 1778, sastavljenom i odobrenom 7. IV. 1777. na općem zboru poljičkog plemstva, navedeno je da su u poljičko plemstvo primljeni uz Garanjine iz Trogira i Dudane iz Splita i Dujmovići s Brača, koji su 1798. zabilježeni u popisu poljičkih plemićkih obitelji na Braču. U iskazu poljičkoga kneza Mate Mianovića od 21. V. 1799. s popisom poljičkog plemstva, Dujmovići iz Supetra navedeni su među obiteljima koje »imađahu značaj i biljeg poljičkih plemića i prijatni dar oprosta javnih nameta s odlukom ex-mletačkog senata« (spis objavio Pavić). Oni nisu bili izjednačeni s plemićima bračke komune, niti primljeni u tamošnje Vijeće. Nije poznato je li iz te obitelji potekao Ivan, koji je u drugoj pol. XIX. st. imao u Supetru jedrenjak »Maria delle Grazie«, kojim je prevozio vino, uglavnom iz Bola na Braču u Veneciju. Dujmovići su i u današnje vrijeme nastanjeni u Supetru, gdje je do novijeg doba postojala obiteljska uljara. I u susjednom Sutivanu spominju se od XVIII. st. Dujmovići, ali su njihovi preci došli na Brač iz Labina. — Poneki pisci (V. A. Duišin, D. Vrsalović) navode da je srednjovjekovna obitelj D. na Braču potekla od hrvatskog plemena Lapčana i njihovih srodnika Karinjana, za što nema potvrde u dokumentima. Hiža Dujmovića iz toga plemena spominje se samo u dokumentima iz XV. st. Tako je u dokumentu datiranom »U Rmanji 28. studena 1448.« spomenut rotni pristav rotnog stola lapačkoga Matija Dujmović, a 1492. i 1498. zabilježen je među sucima rotnog stola Lučke županije u Vukšiću (kraj Stankovaca) Juraj Dujmović od plemena Karinjana (Jurai Duimović od plemena Karinani, Georgius Dwymowych generacionis Karinanorum). — Nije poznato kakvog su podrijetla Dujmovići na Hvaru, kojima je Venecija 1685. potvrdila status građana s određenim povlasticama po kojima su se razlikovali od pučana. S Hvara je bio i Nikola (Nicolaus Duimovich Pharensis), student prava u Padovi (1650), čiji se grb nalazi u auli tamošnjeg sveučilišta. Poljički plemić, doktor teologije i hvarski kanonik Nikola Dujmović, bio je 1733. kandidat za bračkog natpopa (nije izabran). — Nije poznato iz kojeg roda potječe major Ferdinand Dujmović, kojem je 14. IV. 1895. podijeljeno ugarsko-hrvatsko plemstvo.