DUJŠIN-RIBAR, Cata

DUJŠIN-RIBAR, Cata (Katarina), rođ. Gattin, slikarica (Trogir, 17. X. 1897). Djetinjstvo provodi u Kotoru, gdje završava tri razreda Trgovačke akademije. God. 1915. nastanjuje se u Splitu i uči slikarstvo u Obrtničkoj školi u E. Vidovića. Studira na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu 1917–21; 1920. udaje se za glumca D. Dujšina. Tijekom 1924. i 1925. nastavlja privatni studij u V. Becića uzdržavajući se povremenim restauriranjem slika. Kao slikar i restaurator usavršava se u Parizu i Londonu kopirajući stare majstore i studirajući portrete. God. 1952. udaje se za političara I. Ribara. — Već prvim radovima (Pantan, 1914; Djevojčica, 1919) određuje se kao slikarica pejzaža i portreta, motiva koji uz vedute čine tematsku okosnicu njezina cjelokupna opusa. U mnogim radovima nastalim 1920-ih vidljiv je utjecaj njezina mentora V. Becića. Te se slike (Autoportret, Dva dječaka, 1923; Autoportret s crvenim rupcem, 1925; Portret Dubravka Dujšina, 1927) odlikuju suptilnom karakterizacijom likova, čvrstom modelacijom i kompaktnom paletom. Stil joj se postupno mijenja i poprima osebujnu, lirsku komponentu s primjesama ekspresionizma (Jutro u Trogiru, 1934; Gorski kotar, 1935; Autoportret s paletom, Akt, 1938), a kao individualan izraz, nakon postimpresionističkog intermezza 1940-ih (Jaglaci, Moja majka, 1945; Djevojka s čelom, 1946), reflektira se u mnogim djelima iz sljedećih desetljeća i u kompoziciji, i u rukopisu i u koloritu (Crveni krovovi, 1945; Crvena zemlja, 1949; Komiža, 1956; Maslinjak, 1957; Masline i čempresi, 1978). Samostalno je izlagala u Zagrebu (1927, 1935, 1950, 1953, 1956, 1959, 1963, 1964, 1966, 1970, 1971, 1973, 1977 — retrospektiva, 1980, 1982, 1989), Splitu (1927, 1935, 1954, 1962, 1970), Londonu (1937), Glasgowu (1939), Beogradu (1953, 1962), Šibeniku (1954, 1977), Kotoru (1956), New Yorku i Washingtonu (1957), Milanu i Veneciji (1959), Skoplju i Zadru (1962), Sarajevu (1963), Ženevi (1965), Osijeku (1966, 1968), Karlovcu, Samoboru i Trogiru (1967), Đakovu (1968), Vukovaru (1968, 1971), Bihaću (1969), Slavonskoj Požegi i Vinkovcima (1972), Kumrovcu i Puli (1976) te u Koprivnici (1987). Sudjelovala na više od 170 skupnih izložaba, među kojima na I. proljetnoj izložbi jugoslavenskih umjetnika (Beograd 1929), na izložbama Kluba likovnih umjetnica (Zagreb 1930, 1932. i 1939, Ljubljana 1931, Osijek 1932. i 1940, Sušak 1932), izložbama umjetnica zemalja Male antante (Beograd, Bukurešt, Ljubljana i Zagreb 1938, Prag 1939), izložbi jugoslavenskih slikara u Liverpoolu (1939). Objavila zbirke pjesama Rastanci bez rastanaka (Kruševac 1971), Iz kamene jeke (Zagreb 1975; obuhvaća i poemu Noć tamna je moja iz 1962) i Lirika (Zagreb 1983). God. 1969. poklonila je gradu Zagrebu svoj stan u Demetrovoj ul., kbr. 3 (s bibliotekom, korespondencijom, obiteljskom zbirkom i slikaričinim radovima), a 1978. rodnom Trogiru svoja djela, od kojih je, u Muzeju grada Trogira formirana Galerija Cate Dujšin-Ribar.