DUKA, Petar, general (Osijek, 1756 — Beč, 29. XII. 1822). Sin Mihajla, trgovca. U Beču završio vojnoinženjersku akademiju i vojničku karijeru započeo kao časnik 72. graničarske (banatske) vlaško-ilirske pukovnije u Vojnoj krajini (stožer u Beloj Crkvi). Sudjelovao je u austrijsko-turskom ratu 1788–91. i već 1789. bio promaknut u majora. Kao član austrijskoga glavnog stožera u Nizozemskoj istaknuo se 1793. u borbama s francuskim četama kraj Famarsa (blizu Bruxellesa) i bio imenovan potpukovnikom. God. 1794. borio se kraj Landreciesa i Charleroia, 1795. kraj Mannheima, a 1796. promaknut je u pukovnika i poslan u Italiju kao predstojnik glavnog stožera austrijske vojske. Za ponovnog rata s Francuskom 1799. pridonio je pobjedi kraj Stockacha, promaknut u generala i podmaršala, a potom u viši generalski čin (Feldzeugmeister). God. 1803. dobio austrijsko barunstvo, a 1805. postao zapovjednik generalata u Banatu (stožer u Temišvaru, danas u Rumunjskoj); uz to je, uživajući povjerenje cara Franje II(I), obavljao različite misije pa je tako 1814. poslan u Lusigny da sklopi primirje s Napoleonom. Iste godine darovano mu je vlastelinstvo Kádár u Banatu, a 1816. podijeljeno ugarsko barunstvo i pridjevak »de Kádár«. Nakon sklapanja mira u Parizu (1814. i 1815), postao tajni savjetnik i član austrijskoga Državnog i konferencijskog vijeća (Staats- und Conferenzrath) te često boravio u Beču, gdje je i umro nakon jedne sjednice Vijeća. Objavljeno je 8 njegovih pisama iz 1806, 1807, 1809, 1819. i 1822. upućenih mitropolitu Stevanu Stratimiroviću, koja govore o ratovima s Turcima (Beseda, 1868–69). Odlikovan je Redom Marije Terezije.
LIT.: Militär-Schematismus des österreichischen Kaiserthums. Wien 1819, 1821, 1822. — General Duka. Srbska novina, 1(1838) 1, str. 2–3. — N. Nikolić (N. N.): Pismo na Petra barona Duku. Vojvođanka, 1(1851) 40, str. 158–159. — Aus Esseg’s Heldenbuche. Slavonische Presse, 1(1885) 11, str. 1–2. — I. Tomičić: Šest hrvatskih vojskovodja. Hrvatska domovina, 1898, 188, str. 3. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 41–42. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 1. Zagreb 1938, 214.
Vera Humski (1993)
