DUMENGJIĆ, Selimir

DUMENGJIĆ, Selimir, arhitekt (Velika kraj Požege, 30. I. 1903 — Zagreb, 9. XI. 1983). Arhitekturu diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1927. God. 1928. zaposlen je u Građevinskoj upravi mornarice u Tivtu, 1929 –42. u Higijenskom zavodu i Školi narodnog zdravlja u Zagrebu, 1942–45. u Ministarstvu zdravlja NDH. Nakon II. svjetskog rata radio je u Ministarstvu građevina 1945. i Ministarstvu narodnog zdravlja NR Hrvatske 1945–51, bio član Savjeta za narodno zdravlje 1951–56. i savjetnik pri tom Savjetu 1956–62. God. 1962–66. samostalni je projektant u Arhitektonskom projektnom birou »Dumengjić«, potom do umirovljenja 1969. voditelj službe za planiranje i izgradnju Republičkog zavoda za zaštitu zdravlja u Zagrebu. Pri projektiranju često je surađivao sa suprugom Zojom Dumengjić. Projektirao je i izveo školsku polikliniku u Đakovu (1929), Higijenski zavod u Banjoj Luci (1931, sa suprugom), obnovu pogorjelog sela Donji Kraljevec u Međimurju (1935/36), Zavod za proizvodnju lijekova u Kalinovici kraj Zagreba (1939–45, sa suprugom), kompleks dječjeg oporavilišta (upravna zgrada, stanovi, kuhinja) u Strmcu kraj Nove Gradiške (1936–40, sa suprugom), laboratorij Higijenskog zavoda i Škole narodnog zdravlja (1940) i Školu za socijalne radnike (1953) u Zagrebu, Zavod za duševno zaostalu djecu u Stančiću kraj Dugog Sela (1954), industrijsku ambulantu u Krapini (1966) te niz rekonstrukcija i adaptacija zdravstvenih objekata. Na arhitektonskim je natječajima sudjelovao najčešće sa suprugom Zojom te dobio oko 50 nagrada i otkupa. Među najuspjelijim su natječajnim projektima oni za Higijenski zavod u Banjoj Luci (1931, I. nagrada), palaču radničkih ustanova u Zagrebu (1932, I. nagrada), Dom jugoslovenskog učiteljskog udruženja u Novom Sadu (1934, I. nagrada), Tomislavov dom na Medvednici kraj Zagreba (1934, III. nagrada), palaču Banske uprave u Splitu (1936, III. nagrada), Dom Srpskoga poljoprivrednog društva u Beogradu (1937, II. nagrada), željezničarsku bolnicu na Jordanovcu u Zagrebu (1938, III. nagrada), Trgovačku akademiju (1939, II. nagrada) i sudsku palaču (1939, III. nagrada) u Splitu, za Mali stadion u Beogradu (1947, III. nagrada), škole u Kičevu, Skoplju i Velesu (sve 1952, I. nagrada), Dom invalida u Skoplju (1953, III. nagrada), bolnicu u Nikšiću (1954, I. nagrada) i dječju bolnicu u Podgorici u Crnoj Gori (1954, I. nagrada), za zgrade »Vjesnika« u Zagrebu (1956, I. nagrada) i »Riječke banke« u Rijeci (1957, II. nagrada). Bavio se načelima projektiranja zdravstvenih ustanova te izradbom dokumentacije, naputaka i normativa za projektiranje zdravstvenih zgrada, a kao stručnjak za sanitarnu tehniku izveo je mnoge seoske asanacijske objekte na području Hrvatskog zagorja i Međimurja. Predavao je u Školi narodnog zdravlja. Objavio niz stručnih tekstova i studija s područja zdravstvenoga graditeljstva u časopisima Voda, plin i sanitarna tehnika, Čovjek i prostor, Arhitektura te najviše u časopisu Zdravstvo. Sudjelovao na međunarodnoj izložbi Umjetnost i tehnika u Parizu 1937 (dobio posebno priznanje za rad na temu »Seoska kuća«).