DUMENGJIĆ, Zoja

DUMENGJIĆ, Zoja, arhitektica (Odesa, 31. XII. 1904). Kći ruskoga generala Petra Nepenina. Nakon revolucije napustila Ukrajinu. Dolazi 1923. u Zagreb, gdje studira arhitekturu na Tehničkom fakultetu i diplomira 1927 (profesori E. Šen i H. Ehrlich). God. 1928–30. radi u projektnom atelijeru I. Fischera, 1931–41. u Školi narodnog zdravlja, a 1942–45. kao projektant u Zavodu za proizvodnju lijekova u Zagrebu. Nakon II. svjetskog rata projektant je pri Ministarstvu narodnog zdravlja NR Hrvatske (1946) i načelnik njegova Odjela za izgradnju zdravstvenih ustanova (1947), zatim voditelj arhitektonske grupe u Arhitektonsko-projektnom zavodu (1948–53) te direktor i glavni projektant Arhitektonskoga projektnog biroa »Dumengjić« (1954–77). God. 1955. u Švicarskoj je proučavala gradnju tamošnjih bolnica. Bavila se uglavnom gradnjom bolnica i zdravstvenih ustanova. Često je radila zajedno sa suprugom S. Dumengjićem i, u ranijoj fazi, s Đ. Kiverovim i Z. Vrkljanom. Oslobodivši se starih shema, od 1930-ih u svojim je radovima primjenjivala načela moderne funkcionalne arhitekture. Projektirala je i ostvarila Higijenski zavod u Banjoj Luci (1931, sa suprugom), paviljon bolnice za zarazne bolesti u Zagrebu (1935), paviljone odjela za tuberkulozu (1936) i odjela za zarazne bolesti (1938) bolnice u Varaždinu, dječje oporavilište u Strmcu kraj Nove Gradiške (1936-40, sa suprugom), Školu sestara pomoćnica u Mlinarskoj ul. u Zagrebu (1938), Zavod za proizvodnju lijekova u Kalinovici kraj Zagreba (1939–45, sa suprugom), bolnice za tuberkulozu kosti i zglobova u Biogradu na moru (1946) i za tuberkulozu pluća u Novom Marofu (1948), Dječje odmaralište »Vladimir Nazor« u Crikvenici (1948), studentsko naselje na Lašćinskoj cesti u Zagrebu (1948), dječju bolnicu za tuberkulozu pluća u Šumetlici kraj Nove Gradiške (1949), opće bolnice u Splitu (1951–75) i Ogulinu (1975), zgrade medicinskih centara u Sisku (1953), Koprivnici (1960, 1975) i Karlovcu (1961–77) te domova zdravlja u zagrebačkim općinama Črnomerec (1953), Trnje (1953) i Medveščak (1960) te u Kutini (1953), Zavod za rehabilitaciju u Zagrebu (1953), Zavod za zaštitu zdravlja grada Zagreba (1954), dječju bolnicu (1954/55) i Radiološki zavod (1962) u Podgorici u Crnoj Gori, Centar za ginekološki karcinom u Zagrebu (1962), Srednju medicinsku školu u Karlovcu (1975) i dr. Prije II. svjetskog rata sudjelovala je sa suprugom na natječajima za Higijenski zavod u Banjoj Luci (1931, I. nagrada), Dom jugoslovenskog učiteljskog udruženja u Novom Sadu (1934, I. nagrada), Tomislavov dom na Medvednici kraj Zagreba (1934, III. nagrada), Sokolski dom u Sarajevu (1935, III. nagrada), palaču Banske uprave u Splitu (1936, III. nagrada) i Dom Srpskoga poljoprivrednog društva u Beogradu (1937, II. nagrada); sa suprugom i Z. Vrkljanom na natječajima za palaču »Albanija« u Beogradu (1938, III. nagrada), željezničarske bolnice u Zagrebu i Beogradu (obje 1938, III. nagrada), Trgovačku akademiju (1939, II. nagrada) i sudsku palaču (1939, III. nagrada) u Splitu; u poslijeratnom razdoblju sa suprugom na natječajima za škole medicinskih sestara u Splitu i Zagrebu (1948), Srednju medicinsku školu u Slavonskom Brodu (1948), Dom kulture u Crikvenici (1949, I. nagrada), hotel na Plitvicama (1950), škole u Kičevu, Skoplju i Velesu (sve 1952, I. nagrada), bolnice u Nikšiću (1954, I. nagrada), Petrinji (1954) i Slavonskom Brodu (1954, II. nagrada), domove zdravlja u Virovitici (1955, I. nagrada), na Trešnjevki u Zagrebu (1964), u Trogiru (1964) i Zadru (1965), za zgrade »Vjesnika« u Zagrebu (1956, I. nagrada) i »Riječke banke« u Rijeci (1957, II. nagrada), bolničke i zdravstvene ustanove u Osijeku (1957), Koprivnici (1958–69), Pakracu i Podgorici (1960). Sudjelovala je na Svjetskoj izložbi (u sastavu jugoslavenske sekcije) u Bruxellesu 1958. i na Zagrebačkom salonu 1966. Svoje natječajne i izvedbene radove te niz članaka s područja zdravstvene gradnje objavljivala je u stručnim časopisima.