DUMREICHER, obitelj industrijalaca. Prvi poznatiji član obitelji koji je djelovao u nas bio je Johann Heinrich (1815 — 1880), sveučilišni profesor i kirurg u Beču. Medicinski fakultet završio u Beču 1838. Od 1844. docent, od 1849. redoviti profesor kirurgije i voditelj II. kirurške klinike u Beču. Održavao veze s hrvatskim liječnicima te 1875. bio izabran za počasnog člana Zbora liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Kupivši vlastelinstvo i dvorac Januševec, na vlastelinskom majuru Vrbina (danas Savski Marof), podignuo je tvornicu pjenice (kvasca) i žeste (špirita), koja je počela raditi 1875, a vodio ju je njegov sin Teodor (1849 — 1893), koji je uspio znatno povećati proizvodnost. Tvornica i vlastelinstvo svojim su proizvodima sudjelovali na gospodarskim izložbama 1882. u Trstu, 1891. u Zagrebu i 1896. u Pešti. Teodor je bio član Upravnog vijeća Hrvatske komercijalne banke i jedan od organizatora Jubilarne gospodarske izložbe u Zagrebu 1891. Nakon njegove smrti tvornicu su vodila njegova braća Oskar, docent na Tehničkoj visokoj školi u Beču, koji je njome upravljao do svoje smrti u Januševcu 1897, te Armand (1845 — 1908), koji ju je ubrzo dao u zakup i najposlije prodao (1906). Danas je sastavni dio zagrebačke »Plive«.
LIT.: Ivan Hinko Dummreicher. Obzor, 10(1880) 18. XI. — Statističko izvješće Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, 1887, str. 616–620; 1892, str. 48. — J. Ibler: Gospodarsko-šumarska jubilarna izložba Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva u Zagrebu godine 1891. Zagreb 1892, 81–86, 240. — Biographisches Lexikon der hervorragenden Aerzte aller Zeiten und Völker, 2. Berlin 1930, 426–427. — L. Glesinger: Šezdesetgodišnjica smrti prof. Dumreichera. Liječnički vjesnik, 63(1941) str. 136–137. — S. Krivošić: Dumreicherova tvornica žeste i pjenice u Savskom Marofu. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU, 12(1982) str. 49–61.
Stjepan Krivošić i Vladimir Dugački (1993)
