DÜNEWALD, Johann Heinrich von (Dünnewald, Dünnwald), vojskovođa (?, oko 1620 — Osijek, 31. VIII. 1691). Vjerojatno je njemačkog podrijetla (spominje se da je potekao iz kölnske izborne kneževine, odn. da je rođen na posjedu Dünewald). Vojnu službu započeo u njemačkoj vojsci 1643, nastavio u austrijskoj, ratujući na mnogim bojištima. God. 1670. nazvana je njegovim imenom 7. konjička pukovnija (7. Kürassier-Regiment), a 1675. dobio je čin konjaničkoga generala i grofovski naslov. Sudjelovao je 1683. u obrani Beča, koji je opsjedala turska vojska pod zapovjedništvom Kara Mustafa-paše. U nastavku rata protiv Turaka u Ugarskoj sudjelovao je u opsadama i osvajanju Budima (1684, 1686) te u bitki na padini Harsány kraj Mohača 12. VIII. 1687, u kojoj je poražena turska vojska pod zapovjedništvom velikog vezira Sulejman-paše. Nakon te bitke povjereno mu je zapovjedništvo vojske koja je nadzirala područje između Dunava i Drave. Potkraj kolovoza 1687. prešao je Dravu i poveo rat za oslobođenje Slavonije. Udruženim snagama s hrvatskom i banskom vojskom preoteo je Turcima Voćin i opsjeo Valpovo, odakle je s dijelom konjaništva poslao pukovnika Nikolausa Lodrona da zaposjedne Osijek, koji su Turci bili sami napustili. Nakon predaje Valpova ušao je 5. X. iste godine s glavninom vojske u Osijek. Tu je predao zapovjedništvo nad gradom i posadom generalu Ferdinandu Gobertu grofu Aspremontu i povjerio mu dalje vođenje rata protiv Turaka u istočnoj Slavoniji. Iz Osijeka se potom zaputio prema Požegi, protjerao Turke iz Požeške kotline, zaposjeo Požegu, Sirač, Cernik i Pakrac i prisilio ih na povlačenje do Save. O svim osvajanjima redovito je slao izvješća u Beč (dio izvješća iz 1687. objavio T. Smičiklas). God. 1688. promaknut je u čin podmaršala. Iste godine zapovijeda cjelokupnim konjaništvom u vojsci koja je opsjedala Beograd. God. 1689/90. ratovao je u Njemačkoj i boravio u Ugarskoj. Pod zapovjedništvom markgrofa Ludwiga Badenskoga sudjelovao je 18. VIII. 1691. u bitki kraj Slankamena, u kojoj je poražena turska vojska što ju je vodio veliki vezir Mustafa-paša Köprülü. Zbog sukoba s markgrofom na bojištu pozvan je u Beč. Umro je na polasku u Beč iz Osijeka, kamo se bio vratio iz Srijema.
LIT.: O. Klopp: Das Jahr 1683. und der folgende grosse Türkenkrieg bis zum Frieden von Carlowitz 1699. Graz 1882. — T. Smičiklas: Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, 1. Zagreb 1891, str. 124–127, 129–132; 2, str. 14–31. — O. Redlich: Österreichs Grossmachtbildung in der Zeit Kaiser Leopolds I. Gotha 1921. — L. Szita: Budától-Belgrádig. Pécs 1987. — I. Mažuran: Rat za oslobođenje Slavonije ispod osmanske vladavine od 1684. do 1691. godine. Peti znanstveni sabor Slavonije i Baranje. Osijek 1991.
Ive Mažuran (1993)
