DUPELJ, Mira, klinički psiholog i pedagog, dramska spisateljica i prevoditeljica (Zagreb, 13. I. 1922). Kći. A. Košutića, političara. U Zagrebu završila gimnaziju i srednju glazbenu školu 1940. te diplomirala pedagogiju i psihologiju 1944. Najprije je nastavnica glazbe u Čakovcu 1948–51, zatim klinički pedagog u Psihijatrijskoj bolnici »Vrapče« 1956–80. Specijalistički ispit iz kliničke pedagogije položila 1964, a na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1973. doktorirala temom Karakteristike sustava osobnih konstrukata i konstrukata ovisnosti hospitaliziranih shizofrenih bolesnika. Kao psiholog i pedagog bavila se shizofrenim bolesnicima; opisala je metode andragoškog rada (Neuropsihijatrija, 1965), grupni rad i terapiju (Neuropsihijatrija, 1966; IV. International Congress of Group Psychotherapy, Beč 1968; Grupna psihoterapija, zbornik, Zagreb—Ljubljana 1969; Psihoterapija, 1971, 1980; Psihijatrija, zbornik, Sarajevo 1980; Socijalna psihijatrija, 1981). Obradila je i teoriju komunikacije (Neuropsihijatrija, 1966) te semantičke odnose ispitanika u psihijatriji (Neuropsihijatrija, 1969; Psihoterapija, 1971, 1980; Socijalna psihijatrija, 1971). Usporedo se bavila književnom i prevoditeljskom djelatnošću. Pod pseudonimom Dunja Robić napisala je dramu Kamen i staklo, a zagrebački Radio emitirao je više njezinih radio-drama modernoga radiofonskog izraza (Childrens Corner, Zvonca, Crna mačka, Posljednja noć Matije Vlačića). Autorica je libreta za operu Zlato Zadra, balet Heloti i scenski oratorij Hod po mukah Ambroza Matije Gupca zvanog Beg I. Brkanovića, zatim za Devčićevu operu Labinska vještica. Prema H. C. Andersenu napisala je Snježnu bajku. Slobodno je prepjevala dijelove Baudelaireovih Cvjetova zla (Zagreb 1952. i 1961) te Rilkeove Devinske elegije (Lirika, Zagreb 1952); prevela je također Baudelaireove Likovne kritike (Zagreb 1955), Proustove Portrete slikara i glazbenika (Republika, 1977) te Perraultove Bajke (Zagreb 1958); u suradnji s D. Bannisterom na engleski je prevela Andrićev Ex Ponto (Books in Bosnia and Herzegovina, Sarajevo 1985). Za kazalište je prevela Ionescovu Lekciju, Mussetove Marijanine mušice i Lorenzaccia te Zamore G. Neveauxa. Također je prevodila libreta za opere i oratorije B. Brittena, I. Stravinskog, A. Honeggera i H. Purcella. Pod pseudonimom Alka Ruben napisala je više tekstova za šlagere (glazba M. Vandekar); za pozornicu je adaptirala Nazorovu Halugicu te prevela libreto za musical C. Portera Poljubi me, Kato. Bavila se i slikarstvom te izlagala u Zagrebu 1974. i Hannoveru 1978.
LIT.: J. Škunca: Konceptualisti, naivci i amateri. Vjesnik, 35(1974) 12. III, str. 7. — I. Supek: Posljednja noć Matije Vlačića. Studio, 1992, 28. II, str. 21. — Posljednja noć Matije Vlačića. Vjesnik, 53(1992) 2. III, str. 11. — S. Nikčević: Jaka i u sjeni. Večernji list, 36(1992) 16. VIII, str. 18.
Zorka Zane i Redakcija (1993)
