DURAKOVIĆ, Zijad, internist kardiolog (Prijedor, 4. II. 1943). U Zagrebu završio gimnaziju 1961. i medicinu 1968. Kao asistent zagrebačkoga Medicinskog fakulteta specijalizirao internu medicinu u Klinici za unutarnje bolesti Kliničkoga bolničkog centra (KBC) 1971–76. God. 1977. usavršavao se u Nefrološkoj klinici u Lyonu, gdje je pohađao postdiplomski studij iz nefrologije. Na zagrebačkom Medicinskom fakultetu doktorirao 1978. tezom o kliničkome značenju češćih promjena elektrokardiograma u populaciji. God. 1980. završio postdiplomski studij iz kardiografije te se 1982. habilitirao za docenta, a 1986. postao redovitim profesorom. Tijekom 1987. bio je voditelj kliničkog odjela Zavoda za hitnu internu medicinu Klinike za unutarnje bolesti KBC u Zagrebu, a zatim voditelj Zavoda za kardiologiju klinike. Također je od 1992. njezinim predstojnikom. — Bavi se internističkim bolestima starije dobi, napose kardiologijom, nefrologijom te osobitostima primjene lijekova u starijih osoba (Pharmaca, 1979, 1984, 1986; Gerontology, Basel 1983; Liječnički vjesnik, 1984; Acta medica Iugoslavica, 1985; Zeitschrift für Alternsforschung, Berlin 1986; Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 1988, 1990). Proučava elektrokardiografske promjene u odnosu na dob, spol, različne lijekove, pušenje, uzimanje alkohola, posebice se osvrćući na korelaciju promjena na elektrokardiogramu s koncentracijom digoksina u krvnom serumu (Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 1979, 1981; Acta medica Iugoslavica, 1980, 1982, 1989–90; Journal of Cardiology, La Jolla 1981; Liječnički vjesnik, 1981, 1985, 1987; Indian Heart Journal, New Delhi 1982; Cor et vasa, Prag 1983; Collegium anthropologicum, 1991). Istražuje preekscitacijski sindrom s epidemiološkoga, kliničkog i genetskog stajališta (Collegium anthropologicum, 1982; Periodicum biologorum, 1986; Rad JAZU, 1988, 436; European Heart Journal, Stockholm 1990; International Journal of Cardiology, Amsterdam 1992). Prikazao je kliničku farmakoterapiju kardiovaskularnih bolesti (Pakistan Heart Journal, Karachi 1988; Cardiovascular Drugs and Therapy, San Francisco 1989; Liječnički vjesnik, 1989; Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 1989–90; Acta medica Iugoslavica, 1990–91; Collegium anthropologicum, 1991). Velik dio radova posvetio je problematici akutnog i kroničnog zatajivanja bubrega (Liječnički vjesnik, 1979, 1986, 1988; Acta medica Iugoslavica, 1983, 1985–87; Zeitschrift für Alternsforschung, 1986–87; Renal Failure, Raleigh 1990). Opisao je metode racionalnog liječenja akutnih trovanja raznolikim otrovnim tvarima (Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 1979; Artificial Organs, Cleveland 1982; Liječnički vjesnik, 1982, 1985, 1987; Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 1985–86, 1988, 1990; Zdravstvo, 1987; Acta medica Iugoslavica, 1990). Napose je proučavao produkciju i toksičnost aflatoksina (Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 1975, 1986; Acta biologica Iugoslavica, 1985; Periodicum biologorum, 1985, 1987). Član je Njujorške akademije znanosti, Američkog društva liječnika u Philadelphiji, Međunarodnog društva za kardiovaskularnu farmakoterapiju i član suradnik HAZU. — Napisao je više poglavlja iz kardiologije, nefrologije i hitne interne medicine u knjigama M. Šarića i R. Pleštine Bolovanje (Zagreb 1982), N. Hadžića Priručnik interne medicine (Zagreb 1983) te M. Mimice Interna medicina u suvremenoj praksi (Zagreb 1984).
DJELA: Medicina starije dobi (suautor). Zagreb 1990. — Primjena lijekova u starijoj dobi – Elektrokardiogram (suautor). Zagreb 1993.
LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 373.
Vladimir Dugački (1993)
