DURBEŠIĆ, Ivan Nepomuk

DURBEŠIĆ, Ivan Nepomuk, veletrgovac (Grobnik, 1812 — Čavle, 13. III. 1901). Nakon očeve smrti 1837. preuzima brigu o uzdržavanju mnogobrojne obitelji, vođenje gospodarstva i trgovačkih poslova. God. 1842. kupuje od majke veliku kuću sa skladištima i posjedom u Čavlima. U početku raspolaže manjim kapitalom, bavi se eksploatacijom drvne građe i ugljena iz grobničkih vlastelinskih šuma, a svoju robu prodaje na lokalnom tržištu, uglavnom podmirujući potražnju riječkoga lučkog emporija. D. je, naime, prema ugovorima s gospoštinom Grobnik, zakupio regalna prava trgovine drvom i paljenja ugljena na području vlastelinskih šuma i krčevina (1840 –48). Nakon 1848, kada se uvođenjem novoga austrijskog Općega građanskog zakonika omogućuje slobodnija i šira trgovačka inicijativa, D. uspijeva znatno proširiti svoju gospodarsku djelatnost. God. 1850. podignuo je u Beloj Vodici kraj Crnog Luga, u području šumskog veleposjeda kneževa Thurn Taxis, prvu parnu pilanu u Hrvatskoj, koja je u prvom redu bila namijenjena piljenju bukovine u ambalažne tavolete i testone, a D. ih je dobro prodavao na talijanskom tržištu proizvođačima za izradbu ambalaže za prijevoz limuna i naranača. Pilana je imala i pomoćni pogon za destilaciju žeste iz bukovine. Njezinim radom osigurao je ne samo stalnu i zamašnu proizvodnju, već i plasman svojih drvnih proizvoda na strano tržište. Bila je u pogonu punih trideset godina, služeći mu kao glavni izvor prihoda. Posjedovao je još jednu manju vodnu pilanu u Zagorju, koja je godišnje prerađivala 300 kubičnih metara drvne građe. Tijekom 1850-ih od sitnoga trgovačkog poduzetnika postao je najbogatiji grobnički posjednik, a potom i ugledni riječki veletrgovac i brodovlasnik. Uživao je glas rodoljuba i javnog djelatnika: bio je jedan od najaktivnijih članova riječke Narodne čitaonice (1850), a 1860-ih izabran i za njezina predsjednika. God. 1843. istaknuo se kao vođa narodnog pokreta u Rijeci te kao narodni saborski zastupnik. Durbešićeva trgovačka tvrtka 1877. dolazi pod stečaj te najveći dio njegova bogata imetka propada, a time sve više slabi i njegov društveni utjecaj. Posljednja desetljeća života proveo je u Čavlima, gdje je djelovao i kao grobnički općinski načelnik.