DÜRRIGL, Theodor

DÜRRIGL, Theodor, fizijatar i reumatolog (Zagreb, 10. X. 1926). U Zagrebu završio gimnaziju 1945. i studij medicine 1953, nakon čega od 1954. do 1956. radi kao liječnik opće prakse u Domu narodnog zdravlja u Zrenjaninu. Zainteresiran za reumatske bolesti hospitirao je u zagrebačkoj Centralnoj reuma-stanici te u Zrenjaninu osnovao ambulantu za reumatske bolesti s fizikalnom terapijom. Od 1956. do 1959. specijalizirao je fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u zagrebačkoj Centralnoj reuma-stanici (poslije Zavod za reumatske bolesti) u kojoj ostaje raditi do 1966. i to od 1960. kao voditelj reumatološkog polikliničkog odjela. God. 1964. postigao doktorat znanosti radom o osobitostima reumatoidnog artritisa u muškaraca, a sljedeće se godine habilitirao za naslovnog docenta zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Od 1966. do kraja 1991. predstojnik je Zavoda za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničkoga bolničkog centra u Zagrebu (koji od 1974. nosi ime Zavod za rehabilitaciju reumatskih bolesnika, a od 1979. Zavod za reumatske bolesti i rehabilitaciju). God. 1966. izabran je za sveučilišnog docenta, 1971. za izvanrednog, a 1975. za redovitog profesora. Njegovim je zauzimanjem 1978. utemeljena poslijediplomska nastava iz reumatologije. Umirovljen je 1992. — Prvi se u Hrvatskoj počeo sustavno znanstveno baviti reumatskim bolestima. Napose se bavio ankilozantnim spondilitisom (Revue de Rhumatologie, Pariz 1965; Rheumatism, London 1965; Reumatizam, 1965–66, 1974; Zeitschrift für Rheumaforschung, Darmstadt 1965–66; Balneologia et balneotherapia, Prag 1969; Acta rheumatologica, 1975) te je prvi u svjetskoj literaturi opisao upalu perihondrija jezične kosti kao integralni dio kliničko-patološke slike te bolesti (Zeitschrift für Rheumaforschung, 1958), a također je izradio vlastitu metodu mjerenja sagitalne gibljivosti kralješnice (Liječnički vjesnik, 1961; Zeitschrift für Rheumaforschung, 1961; Reumatizam, 1963; Archives of Interamerican Rheumatology, Rio de Janeiro 1965). Proučavao je reumatoidni artritis uvevši u nas pojam »temeljnog liječenja« te bolesti (Liječnički vjesnik, 1965, 1969; Zeitschrift für Rheumaforschung, 1968; Reumatizam, 1971, 1974; Struka i znanost, 1980). Dio radova posvetio je dijagnostici reumatskih bolesti unaprijedivši navlastito serološku dijagnostiku. Razradio je s Đurom i Nadom Deželić metodiku identifikacije reumatoidnog faktora pomoću fotometrijskog lateks-testa (Zeitschrift für Rheumatologie, 1978). Istraživao je zglobnu tekućinu u reumatskim bolestima te je zajedno s Vesnom Zergollern razradio vlastitu podjelu eksudata na temelju citomorfoloških kriterija (Liječnički vjesnik, 1965; Acta medica Iugoslavica, 1971; Deutsche medizinische Wochenschrift, Stuttgart 1972). Izradio je novu klasifikaciju ekstraartikularnog reumatizma (Liječnički vjesnik, 1961; Reumatizam, 1967). Najviše se bavio farmakoterapijom upalnih, metaboličkih i degenerativnih reumatskih bolesti posebice reumatoidnog artritisa; u liječenju te bolesti prvi je u nas uveo d-penicilamin te se sustavno bavio primjenom soli zlata (Liječnički vjesnik, 1957, 1960, 1968, 1974, 1982, 1986; Reumatizam, 1958, 1961–62, 1971, 1974, 1977–78, 1983 –84; Ärztliche Praxis, München 1963; Münchener medizinische Wochenschrift, 1969; Saopćenja »Pliva«, 1971; Praxis, Bern 1973; Journal of International Medical Research, Northampton 1975; Medizinische Monatsschrift, Stuttgart 1977; Pharmaca, 1978; Therapiewoche, Karlsruhe 1979, 1981; Aktuelle Rheumatologie, Stuttgart 1982; Clinical Rheumatology, Bruxelles 1984). Objavio je sâm ili sa suradnicima skripta iz reumatologije za tečajeve javnog zdravstva (1962), za specijalizaciju opće medicine (1966, 1972², 1975³), za više fizioterapeute (1970), za višu školu za medicinske sestre i zdravstvene tehničare (1978). Napisao je niz poglavlja u našim i inozemnim udžbenicima i priručnicima: E. Prohaska, Spondylitis ankylosans (Beč 1975); H. Mathies, Merkmale der wichtigsten rheumatischen Erkrankungen (Basel 1976), G. Kaganas, W. Müller i F. J. Wagenhäuser, Untersuchungsmethoden in der Rheumatologie (Basel 1976), H. Mathies i dr., Klassifikation der Erkrankungen des Bewegungsapparates (Basel 1978), M. Konečni, Klinička reumatologija (Beograd—Zagreb 1984), M. Mimica, Interna medicina u praksi (Zagreb 1984³), M. Schattenkirchner, Rheumatologie, heutiger Stand und Zukunftsperspektiven (Frankfurt 1988), Z. Duraković, Medicina starije dobi (Zagreb 1990); V. Vrhovac, Interna medicina (Zagreb 1991) i dr. Bio je osnivač i prvi predsjednik Reumatološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1967–76), predsjednik Udruženja reumatologa Jugoslavije (1984. i 1986), glavni urednik časopisa Reumatizam (1963–90), pomoćnik glavnog urednika Medicinske enciklopedije i Medicinskog leksikona Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža« te predsjednik Stalnoga komiteta za publikacije Europske lige za borbu protiv reumatizma (1980–84). Od 1986. član je suradnik HAZU. Počasni je član reumatoloških društava Češke, Slovačke, Njemačke i Argentine te Slovenske reumatološke sekcije.