DVORNIČIĆ NAPULY, Baltazar

DVORNIČIĆ NAPULY, Baltazar (Balthasar Napwly aliter Dwornychych), pravni pisac (Koprivnica, oko 1560 — Zagreb, 1624). Rođen u plemićkoj obitelji od koje su u XVI. st. potekla dvojica zagrebačkih kanonika. Mlađi mu je brat Blaž (umro 1608) kanonikom postao 1599. Njihov stric Valent, koji je 1554/55. učio na Sveučilištu u Beču, bio je vrlo ugledan kanonik kustos, brinuo se o odgoju i izobrazbi Baltazara, koji je njegovom zaslugom vrlo mlad (1581) imenovan kanonikom. Više škole vjerojatno je najprije pohađao u Grazu, a nastavio u Bologni, gdje je 28. I. 1588. primljen u Hrvatski kolegij, u kojem je ubrzo stekao doktorat filozofije, teologije i obaju prava. Od studenoga 1589. do prosinca 1591. istim je Kolegijem upravljao kao rektor, a kao izaslanik zagrebačkoga Kaptola za njega je 1598. u pape Klementa VIII. ishodio povlastice u svezi s plaćanjem gradskih taksa. God. 1588, još za studija, postao je varaždinski, potom 1591. gorički te 1597. katedralni arhiđakon. God. 1600. imenovan je kustosom, a 1601. lektorom. Kao lektor suprotstavio se biskupu Š. Bratuliću, niječući mu pravo da raspolaže kanoničkim posjedom koji je 1604. napustio N. Mikac. Kad je zbog toga sukoba bio lišen kanonikata, svih časti i kanoničkih prihoda, podigao je parnicu koja je pred sudištem papinskog nuncija u Beču okončana u njegovu korist. God. 1607. ponovno je uveden u kanonikat i lektorat, a kao odštetu biskup Bratulić imao mu je isplatiti svotu od 50 000 forinta. Bratulićev nasljednik biskup P. Domitrović imenovao ga je 1613. prepoštom zagrebačke crkve. Uz crkvene funkcije obavljao je i druge javne službe. Od 1596. do 1623. saborski spisi često ga spominju kao kraljevinskog poreznika i ovjerovitelja računa, od 1600. do 1618. kao hrvatskog zastupnika na ugarskim saborima, a tri puta (1602, 1615, 1619) bio je prisjednik Banskog stola. Nepunu godinu dana prije smrti (24. V. 1623) Sabor ga je izabrao za predsjednika odbora koji je, prema nalogu bana J. Zrinskoga, imao pregledati i registrirati hrvatske kraljevinske privilegije. — Za boravka u Bologni napisao je pravno djelo Methodica processuum directio (1590). Njime se, sporazumno s Dvorničićem, obilno poslužio I. Kitonić pri sastavljanju svojeg djela Directio methodica processus judiciarii Juris consuetudinarii, inclyti Regni Hungariae, koje je doživjelo brojna izdanja, a prvo je tiskano za Dvorničićeva života 1619. u Trnavi. Njegovo okružno pismo, kojim 22. I. 1596. svećenstvu Goričkog arhiđakonata najavljuje svoj kanonski pohod (tekst objavio R. Strohal 1928. u Vjesniku Kr. državnog arkiva), jedna je od starijih sačuvanih isprava zanimljivih za povijest kanonskih vizitacija Zagrebačke (nad)biskupije. U svojoj kaptolskoj »prepoštiji« otvorio je privatnu pravničku školu u kojoj je poučavao građansko i crkveno pravo. Taj pothvat, uz koji se veže početak visokoškolske pravne nastave u Hrvatskoj, Dvorničićevom je smrću utrnuo. Za izobrazbu klera Zagrebačke biskupije oporučno je ostavio znatnu svotu (oko 46000 forinta) koju je zagrebački Kaptol upotrijebio za osnutak Hrvatskoga kolegija u Beču. Legatom, što ga je D. namijenio nećaku Nikoli Ztrezoyu (Strezoj) i rođaku Đuri Napulyju, Stolni je kaptol dao izgraditi kuću s renesansnim tipom pročelja (danas kaptolska kurija, kbr. 4). Nad samim portalom uklesana je godina gradnje 1627. i grb s dvama poljima i dvama inicijalima N Z, koji otkrivaju vlasnike kurije: obitelji Napuly i Ztrezoy. Pokopan je u zagrebačkoj stolnoj crkvi pred oltarom Sv. Franje Asiškog, koji je sam dao izgraditi oko 1620.