DVORNIK, Boris

traži dalje ...

DVORNIK, Boris, filmski, televizijski i kazališni glumac (Split, 16. IX. 1939). Završio srednju glumačku školu u Novom Sadu 1959, zatim studirao na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Filmsku karijeru otpočeo dramskom ulogom u Devetom krugu F. Štiglica 1960. Popularnost stekao ulogama neposrednih i dobroćudnih mladića, koje je prilagođivao različnim žanrovskim odrednicama. Do pol. 1960-ih nastupao većinom u komedijama iz suvremenog života: Martin u oblacima B. Bauera te Lito vilovito i Čovik od svita O. Gluščevića. Od 1966 (Konjuh planina F. Hadžića) igrao u ratnim filmovima, podjednako onima s izraženijom akcijom i psihološkim dramama. Za uloge u filmovima iz 1969. Most H. Krvavca i Kad čuješ zvona A. Vrdoljaka primio Zlatnu arenu na festivalu u Puli, za Vrdoljakov film U gori raste zelen bor Srebrnu arenu u Puli te Grand prix na glumačkom festivalu u Nišu 1971. Istaknuo se u Bitki na Neretvi V. Bulajića, Sutjesci S. Delića, Crvenom udaru P. Golubovića, Hitleru iz našeg sokaka V. Tadeja, Letačima velikog neba M. Arhanića, Okupaciji u 26 slika L. Zafranovića i Vrdoljakovu Povratku. Kao glumac široka raspona, uspio je i u žanru socijalno-psihološkog filma Čovek nije tica D. Makavejeva, Događaj V. Mimice, gdje je prvi put igrao negativca, Opklada Z. Randića, za koju dobiva Srebrnu arenu u Puli 1971. Igrao i u političkom filmu (Licem u lice Bauera) te u ekranizacijama književne baštine (Derviš i smrt Z. Velimirovića, Karneval, Anđeo i Prah A. Vrdoljaka). Katkada je izazov našao i u posve malim ulogama (npr. lik oficira u Vrdoljakovu Kiklopu). God. 1990. dobio je filmsku nagradu za životno djelo »Slavica«. Popularnost u najšire publike pribavile su mu uloge u TV dramama (Roko i Cicibela) i TV serijama mediteranskog ugođaja (Malo misto, Čovik i po, Velo misto), a snašao se i u kajkavskom okružju (TV serija Kapelski kresovi). Kazalištu se posvetio tek u zrelijoj dobi; najčešće nastupa u splitskom HNK u djelima mediteranske (C. Goldoni) i lokalne tematike, osobito u operetama I. Tijardovića (Šjor Bepo Pegula u Maloj Floramye). Zapažen je također kao estradni umjetnik, povremeno i kao pjevač zabavne glazbe.

LIT.: J. Čelan: Glumac za sve scene. Slobodna Dalmacija, 48(1990) 6. VII, str. 19. — M. Ćurić: Tek krećem u nove uloge... Novi list, 44(1990) 31. VIII, str. 7. — Đ. Mišković: Dvornik kao znak. Večernji list, 34(1990) 30. VIII, str. 11. — T. Stupin: Samo ispod kože glumac (intervju). Narodni list, 41(129)(1990) 17. XI, str. 10.
 
Mirko Šeper (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DVORNIK, Boris. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 10.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/dvornik-boris>.