DVORNIK, Mate Dujam

DVORNIK, Mate Dujam, zadarski nadbiskup (Split, 10. IV. 1847 — Carigrad, 14. VII. 1914). Srednju školu završio u Splitu 1864. Bogoslovne nauke studirao u Zadru 1864–68. i u Augustineumu u Beču 1868–70. Za svećenika zaređen 1869. Službovao najprije kao profesor biblijskih predmeta i istočnih jezika u zadarskom bogoslovnom učilištu 1870–84, potom bio kanonik u Splitu i upravitelj sjemeništa 1884–88. te gradski župnik 1888–1901. Također je obavljao druge službe u Splitskoj biskupiji i školstvu te u općinskom vijeću. Nadbiskupom zadarskim i dalmatinskim metropolitom imenovao ga je 11. IV. 1901. car Franjo Josip, a potvrdio 5. VI. 1901. Lav XIII. Biskupsko posvećenje primio je u Rimu 29. IX. 1901. Svečano je ustoličen u Zadru 20. X. 1901. D. se osobito zauzimao za glagoljsku liturgiju. U Zadarskoj nadbiskupiji opet je oživio glagoljicu i osobito nastojao da njegovo svećenstvo zavoli i prihvati glagoljsku liturgiju. Za njega je to bio jedan od načina da se u Zadru i na području svoje metropolije odupre talijanaštvu i odnarođivanju. Optužen je u Beču i Rimu, gdje su, nakon smrti Lava XIII, prevladali protivnici glagoljice. Kada je 1906. obolio, njegovi su protivnici to iskoristili te postignuli da papa Pio X. Dvorniku imenuje pomoćnog biskupa Ivana Borzattija. D. je otvoreno očitovao svoje nezadovoljstvo Rimom i Bečom pa nije htio proglasiti odredbe crkvenih oblasti u Rimu od 18. XII. 1906. i od 22. VII. 1909. o ograničenoj upotrebi glagoljice. Na zahtjeve da traži umirovljenje pristao je tek kada je dobio jamstva da će ga na nadbiskupskoj stolici naslijediti Hrvat V. Pulišić. God. 1908. morao je prepustiti drugima upravu nadbiskupije zadržavši naslov zadarskog nadbiskupa. Nakon posebne audijencije u cara radi pitanja glagoljice i glagoljaša u ožujku 1910. prihvatio je zahvalu i u lipnju 1910. napokon napustio nadbiskupsku službu, uz godišnju mirovinu od 20 000 kruna. Nastanio se u Sušaku, odakle je obilno pomagao humanitarne i domoljubne ustanove. Kao nadbiskup D. je bio neovisan i o Rimu i o Beču. Kršćansko-socijalni pokret nije podupirao, jer je držao da dolazi iz Beča i služi ciljevima bečke politike. Prvi je dalmatinski metropolit nakon preporoda i teških sukoba talijanaša i narodnjaka u Dalmatinskom saboru i izvan njega koji se stavio na stranu interesa hrvatskog naroda u svojoj nadbiskupiji i metropoliji. Umro je na putovanju po Istoku u Peri, u bolnici austrougarskoga konzulata.